BENEDIKT XVI.

PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 4. rujna 2005.

Poticaj za revnije sudjelovanje na euharistiji

Godina euharistija približava se već svome završetku. Zaključit će se ovoga listopada proslavom Redovne skupštine Sinode biskupa u Vatikanu, kojoj će tema biti: "Euharistija: izvorište i vrhunac života i poslanja Crkve". Ova godina posebno posvećena euharistijskome otajstvu bila je želja ljubljenoga pape Ivana Pavla II. kako bi kršćanski narod obnovio svoju vjeru, divljenje i ljubav prema tome velikome sakramentu koji predstavlja istinsko blago Crkve. Kolikom je pobožnošću on slavio svetu misu, središte svoga dana! I koliko je vremena provodio u poklonstvenoj, tihoj molitvi pred svetohraništem! Posljednjih mjeseci života njegova ga je bolest sve više suobličavala Kristu patniku. Dojmljiva je pomisao da je on na času smrti htio prinos svoga života združiti s prinosom Kristovim u misi koja je slavljena uz njegovu postelju. Njegov zemaljski život zaključen je u Uskrsnoj osmini, upravo usred ove Euharistijske godine, za koje se dogodio prelazak od njegova velikoga pontifikata prema mome. S radošću stoga, od početka ove službe što mi ju je Gospodin povjerio, potvrđujem središnjost sakramenta stvarne Kristove prisutnosti u životu Crkve i u životu svakoga kršćanina.

Uoči Sinodalne skupštine u listopadu, biskupi koji će biti njezini članovi, proučavaju "Radni dokument" pripremljen za tu prigodu. Želim, međutim, da se i čitava crkvena zajednica osjeti uključenom u ovu neposrednu pripravu te u njoj sudjeluje molitvom i promišljanjem, vrednujući svaki događaj i susret s tim u vezi. I za nedavnoga Svjetskoga dana mladih često se spominjalo euharistiju. Ponovno se prisjećam, naprimjer, dojmljivoga bdjenja u subotnju večer 20. kolovoza na Marienfeldu, koje je svoj vrhunac imalo u euharistijskome klanjanju. Bila je to hrabra odluka, koja je upravila poglede i srca mladih prema Isusu prisutnome u Presvetome sakramentu. Spominjem se, usto, da se za tih nezaboravnih dana u nekim crkvama u Koelnu, Bonnu i Duesseldorfu održavalo trajno klanjanje, danju i noću, uz sudjelovanje mnogih mladih, koji su tako mogli skupa otkriti ljepotu kontemplativne molitve! Vjerujem da će, zahvaljujući zauzetosti pastira i vjernika, u svakoj zajednici sudjelovanje u euharistiji biti još revnije i žarče.

Htio bih danas posebice potaknuti na radosno posvećivanje "dana Gospodnjega", nedjelje, svetoga dana kršćana. Rado se, ovom prilikom, prisjećam lika sv. Grgura Velikoga, čiji smo liturgijski spomen jučer proslavili. Taj je veliki Papa dao doprinos od povijesnoga značaja za unapređenje liturgije u njezinim različitim vidovima, a osobito za prikladno slavljenje euharistije. Njegov zagovor, zajedno sa zagovorom Blažene Djevice Marije, neka nam pomogne kako bismo u punini svake nedjelje doživjeli radost Uskrsa i susreta s uskrslim Gospodinom.

Nakon molitve Anđeo Gospodnji:

Ovih smo dana svi ožalošćeni zbog nesreće prouzročene uraganom u Sjedinjenim Američkim Državama, a posebno u New Orleansu. Želim obećati svoju molitvu za pokojne i za njihove obitelji, za ozlijeđene i za sve bez krova nad glavom, za bolesne, djecu, starce. Blagoslivljam sve koji su zauzeti u teškome djelu pomaganja i obnove. Predsjednika Papinskoga vijeća Cor Unum nadbiskupa Paula Josefa Cordesa zadužio sam da pogođenom stanovništvu prenese svjedočanstvo moga suosjećanja.