PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI
Nedjelja, 15. siječnja 2006.
Traiti i naći Krista
Draga braćo i sestre!
Proteklom nedjeljom, uz koju smo proslavili Krštenje Gospodnje, započelo je liturgijsko vrijeme kroz godinu. Ljepota toga razdoblja je u tome što nas ono poziva da proivljavamo svoj redoviti ivot kao hod svetosti, a to znači hod vjere i prijateljstva s Isusom, kojega trajno i iznova otkrivamo kao Učitelja i Gospodina, kao Put, Istinu i ivot čovjeka. To je ono što nam u današnjem bogosluju donosi Ivanovo Evanđelje, dok nam predstavlja prvi Isusov susret s nekima od onih koji će postati njegovi apostoli. Bili su to učenici Ivana Krstitelja, a upravo ih je on uputio na Isusa, kada ga je, nakon krštenja na Jordanu, predstavio kao "Jaganjca Bojega" (Iv 1,36). Dvojica njegovih učenika počeli su tada slijediti Mesiju koji ih je upitao: "Što traite?". Dvojica su ga učenika pitala: "Učitelju, gdje stanuješ?". A Isus je odgovorio: "Dođite i vidjet ćete". Pozvao ih je, tako, da ga slijede i da ostanu neko vrijeme s njime. Ono malo vremena što su ostali s Isusom posebno ih se dojmilo, te je jedan od njih, Andrija, o tome progovorio svome bratu Šimunu, rekavši mu: "Našli smo Mesiju". Tu imamo dvije izuzetno značajne riječi: "traiti" i "naći".
Iz današnjega evanđeoskog teksta moemo izvući ova dva glagola te u njemu pronaći temeljni putokaz za novu godinu, za koju elimo da bude vrijeme u kojem ćemo obnoviti svoj duhovni hod s Isusom, u radosti traganja za Njim i neprestanoga nalaska Njega. Najistinskija radost, doista, nalazi se u odnosu s Njime kad ga susretnemo, slijedimo, upoznamo, ljubimo, a sve to zahvaljujući trajnom stremljenju uma i srca. Biti Kristov učenik: to je kršćaninu dovoljno. Prijateljstvo s Učiteljem jamči duboki mir i spokoj duše čak i u tamnim trenucima i za najteih iskušenja. Kada vjera zaroni u tamnu noć, u kojoj se više ne "osjeća" i ne "vidi" Boja prisutnost, prijateljstvo s Isusom jamči da nas doista ništa i nikada ne moe odvojiti od njegove ljubavi (usp. Rim 8,39). Traiti i naći Krista, nepresušno vrelo istine i ivota, na to nas poziva Boja riječ. Poziva nas da na početku svake nove godine ponovno krenemo tim putem vjere koji nikad ne završava. "Učitelju, gdje stanuješ?", kaemo i mi Isusu, a On nam odgovara: "Dođite i vidjet ćete". Za vjernika to je uvijek neprekidna potraga i uvijek novo nalaenje, jer Krist je isti jučer, danas i uvijeke, no mi, svijet, povijest, nismo uvijek isti, te nam On dolazi ususret ne bi li nam darovao svoje zajedništvo i puninu ivota.
Molimo Djevicu Mariju da nam pomogne u nasljedovanju Isusa, da tako svakoga dana kušamo radost još dubljega poniranja u njegovo otajstvo. Nakon molitve Anđeo Gospodnji: Danas se obiljeava Svjetski dan selilaca i prognanika. Selilaštvo predstavlja izuzetno raširenu pojavu u današnjem svijetu: to su "znakovi vremena". Ta je pojava, međutim, raznolika: selilaštvo, tako, moe biti dragovoljno i prisilno, zakonito i nezakonito, zbog posla ili studija. Dok se s jedne strane ukazuje na poštovanje etničkih i kulturalnih razlika, s druge strane ostaju teškoće u prihvaćanju i integraciji. Crkva poziva na prihvaćanje pozitivnih aspekata što ih ovaj znak vremena u sebi nosi, te se tako nadvlada svaki oblik diskriminacije, nepravde i prezira prema ljudskoj osobi, jer svaki je čovjek slika Boja.
Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana