PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI
Nedjelja, 13. kolovoza 2006.
Nada da će nad nasiljem i silom oruja konačno prevladati mir
Draga braćo i sestre, u ovom ljetnom razdoblju mnogi su napustili gradove i nalaze se u turističkim mjestima ili u svome rodnom kraju kako bi proveli praznike. elim im da ovaj odmor poslui za okrjepu duha i tijela, koji su inače podvrgnuti stalnim naporima i trošenju, zbog brzine suvremenog ivota. Praznici predstavljaju i dragocjenu prigodu da se due bude s članovima svoje obitelji, da se susretnu rođaci i prijatelji, jednom riječju, da se dade više prostora onim ljudskim odnosima za koje nam ritam svakodnevnih obaveza onemogućuje da ih na eljeni način odravamo. Naravno, nije svima pruena mogućnost uivanja u vremenu praznika i nije malen broj onih koji su s različitih razloga prisiljeni toga odreći. Posebno pritom mislim na sve koji su sami, na stare i bolesne, koji često, u ovom razdoblju, još više trpe samoću. Toj našoj braći i sestrama elim iskazati svoju duhovnu blizinu, od srca eleći da nikome od njih ne uzmanjka potpora i utjeha bliskih osoba.
Vrijeme odmora za mnoge postaje prava prigoda i za susrete s kulturom, za produena razdoblja molitve i kontemplacije u dodiru s prirodom ili u samostanima i redovničkim ustanovama. Raspolaući s više slobodnoga vremena moguće je tako s većim arom posvetiti se razgovoru s Bogom, razmatranju Svetoga pisma i čitanju koje za duh korisne knjige. Tko iskusi takav način odmora duha, znade kako je korisno ne svoditi odmor na običnu razonodu i zabavu. Vjerno sudjelovanje u nedjeljnom euharistijskom slavlju pomae također da se osjetimo ivim dijelom crkvene zajednice pa i kad smo izvan vlastite upe. Gdjegod se našli, imamo uvijek potrebu hraniti se euharistijom. Na to nas podsjeća i današnji evanđeoski tekst koji nam predstavlja Isusa kao Kruh ivota. On sam, kako nas to izvješćuje evanđelist Ivan, proglašava se "kruhom ivim koji je s neba sišao" (usp. Iv 6,51), kruhom što hrani našu vjeru i uzdrava zajedništvo među svim kršćanima.
Ozračje odmora neka nas ne potakne da zaboravimo teak sukob na Bliskom istoku. Posljednji događaji bude nadu da bi mogli prestati sukobi te da će se brzo i učinkovito uspostaviti humanitarna pomoć stanovništvu. Svi se nadaju da će nad nasiljem i silom oruja konačno prevladati mir. Stoga s ustrajnim povjerenjem zazivamo Mariju, koja uvijek pomae iz svoje nebeske slave i koju ćemo prekosutra slaviti kao u nebo uznesenu. Neka ona zagovara za svoje sinove te ih pomogne u potrebama.
Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana