PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 13. siječnja 2008.

 
Krštenje Isusovo

Draga braćo i sestre!

S današnjim blagdanom Krštenja Isusova zaključuje se božićno liturgijsko vrijeme. Ono Djetešce, kojemu su se Mudraci s istoka došli u Betlehem pokloniti noseći svoje simbolične darove, sada nalazimo kao odrasloga čovjeka, u trenutku u kojem daje da ga u rijeci Jordanu krsti veliki prorok Ivan (usp. Mt 3,13). Evanđelje bilježi da je Isus, nakon što je primio krštenje, izašao iz vode, a nad njim su se otvorila nebesa te se na nj spustio Duh Sveti kao golub (usp. Mt 3,16). Tada se s neba čuo glas koji je rekao: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!" (Mt 3,17). Bilo je to njegovo prvo javno očitovanje, nakon tridesetak godina skrovita života u Nazaretu. Svjedoci toga jedinstvenoga događaja, uz Ivana Krstitelja, bili su njegovi učenici, od kojih su neki otada postali sljedbenici Kristovi (usp. Iv 1,35-40). Bila je to u isto vrijeme i kristoobjava i bogoobjava. Najprije se Isus objavio kao Krist, što je grčki izraz koji prevodi hebrejski naslov Mesija, a znači "pomazanik": nije on bio pomazan uljem poput izraelskih kraljeva i velikih svećenika, nego Duhom Svetim. U isto vrijeme, sa Sinom su se pojavili i znakovi Duha Svetoga i nebeskoga Oca.

Koje je značenje ovoga čina što ga je Isus htio izvršiti - nadvlađujući tako Krstiteljev otpor - kako bi bio poslušan volji Očevoj (usp. Mt 3,14-15)? Duboki smisao postat će vidljiv tek na kraju Kristova zemaljskog života, to jest u njegovoj smrti i uskrsnuću. Dajući da ga Ivan krsti zajedno s grešnicima, Isus je počeo na sebe uzimati teret krivice čitavoga čovječanstva, kao Jaganjac koji "uzima" grijeh svijeta (usp. Iv 1,29). To je djelo koje je on dovršio na križu kad je primio i svoje "krštenje" (usp. Lk 12,50). Doista, umirući, on je "uronio" u ljubav Očevu i izlio Duha Svetoga, kako bi se oni koji u njega vjeruju mogli ponovno roditi iz toga neiscrpnoga izvora novoga i vječnoga života. Cjelokupno Kristovo poslanje može se sažeti u ovome: krstiti nas Duhom Svetim da nas oslobodi ropstva smrti i "otvoriti nam nebesa", to jest pristup istinskom i punom životu, koji će uvijek biti "novo uranjanje u širinu bića, dok smo jednostavno obuzeti radošću" (Spe salvi, 12).

To se dogodilo i s ovo trinaestero djece kojima sam podijelio sakrament krsta ovog jutra u Sikstinskoj kapeli. Na njih i na njihove obitelji zazivamo majčinsku zaštitu Blažene Djevice Marije. Molimo i za sve kršćane da još bolje razumiju dar krštenja te se zauzmu u njegovu dosljednu življenju, svjedočeći ljubav Oca i Sina i Duha Svetoga.

Nakon molitve Anđeo Gosopodnji:

Danas se obilježava Svjetski dan selilaca i prognanika koji ove godine u središte razmišljanja stavlja pozornost na mlade selioce. Mnogi su, doista, mladi koji su iz različitih razloga prisiljeni živjeti daleko od svojih obitelji i svojih zemalja. U posebnoj su opasnosti djevojke i maloljetnici. Neka djeca i adolescenti rođeni su i odrasli u prognaničkim naseljima. I oni imaju pravo na budućnost! Izričem svoje poštovanje svima koji se zauzimaju u korist mladih selioca, njihovih obitelji i oko njihove integracije u smislu zaposlenja i školovanja. Pozivam crkvene zajednice da sa simpatijom prihvaćaju mlade i malene s njihovim roditeljima, nastojeći razumjeti njihov život i omogućiti njihovo uključivanje u zajednicu. Dragi mladi selioci! Zauzmite se da zajedno sa svojim vršnjacima izgradite pravednije i bratskije društvo, ispunjavajući svoje dužnosti, poštujući zakone i dozvoljavajući da vas ikad ponese nasilje. Sve vas povjeravam Mariji, Majci čitavoga čovječanstva.