PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 6. prosinca 2009.

Video

Biblijsko značenje pustinje i vrta u kojem niče najljepši cvijet

Draga braćo i sestre!

Na ovu Drugu nedjelju došašća liturgija predlaže evanđeoski ulomak u kojem sveti Luka, da tako kažem, priprema prizor u kojem se Isus pojavljuje i započinje svoje javno poslanje (usp. Lk 3,1-6). Evanđelista nam kao na nekoj pozornici predstavlja Ivana Krstitelja, koji je bio Mesijin preteča, i s velikom preciznošću opisuje prostorno-vremenske koordinate njegova propovijedanja. Luka piše: "Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahoniditske, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji" (Lk 3,1-2). Dvije stvari privlače nam pažnju. Prva je obilje referencija na sve političke i vjerske vlasti Palestine s 27. na 28. godinu posl. Kr. Očito je da evanđelista želi obavijestiti onoga koji čita ili sluša da evanđelje nije neka legenda, već da pripovijeda stvarne događaje, da je Isus Nazarećanin povijesna ličnost koja je živjela u tom točno određenom kontekstu. Drugo što vrijedi spomenuti je da, nakon ovog opširnog povijesnog uvoda, subjekt postaje "Božja riječ", predstavljena kao snaga koja silazi odozgo i silazi na Ivana Krstitelja.
Sutra će se slaviti liturgijski spomen svetog Ambrozija, velikog milanskog biskupa. Preuzet ću od njega komentar na ovaj evanđeoski tekst: "Sin Božji – piše on –, prije nego će okupiti Crkvu, djeluje prije svega u svojem poniznom sluzi. Stoga dobro sveti Luka kaže da je Božja riječ sišla na Ivana, sina Zaharijina u pustinji, jer Crkva nema svoje ishodište u ljudima, već u Riječi" (Espos. del Vangelo di Luca 2, 67). Evo dakle značenja teksta: Božja riječ je subjekt koji pokreće povijest, nadahnjuje proroke, pripravlja put Mesiji, saziva Crkvu. Sam je Isus božanska Riječ koja se utjelovila u djevičanskom krilu Marijinu: u Njemu se Bog u punini objavio, rekao nam je i dao sve, otvarajući nam riznice svoje istine i svoga milosrđa. Nastavlja još sveti Ambrozije u svojem komentaru: "Siđe dakle Riječ, kako bi zemlja, koja je prije bila pustinja, dala njezine plodove za nas" (isto).

Dragi prijatelji, najljepši cvijet iznikao iz Božje riječi je Djevica Marija. Ona je prvina Crkve, Božji vrt na zemlji, Ali, dok je Marija Bezgrešna – pod tim ćemo je naslovom slaviti prekosutra –, Crkva je neprestano potrebita čišćenja, jer grijeh vreba sve njezine članove. U Crkvi se uvijek vodi borba između pustinje i vrta, između grijeha koji zemlju čini suhom i milosti koja je navodnjava kako bi dala obilne plodove svetosti. Molimo dakle Majku Gospodinovu da nam pomogne, u ovom vremenu došašća, "ispraviti" naše putove, puštajući da nas vodi Božja riječ.

Nakon Angelusa:

Sutra će u Kopenhagenu započeti Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, kojom se međunarodna zajednica namjerava oduprijeti globalnom zatopljenju. Želim da radovi pomognu iznaći djelovanja kojima će se poštivati stvoreni svijet i promicati zajednički razvoj, utemeljen na dostojanstvu osobe i usmjeren na opće dobro. Očuvanje stvorenoga svijeta pretpostavlja usvajanje umjerenih i odgovornih načina života, osobito prema siromašnima i budućim naraštajima. U toj perspektivi, kako bi se zajamčio puni uspjeh konferencije, pozivam sve ljude dobre volje da poštuju zakone koje je Bog utisnuo u prirodu i ponovno otkriju moralnu dimenziju ljudskog života.