PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 13. prosinca 2009

Video

Kršćanska je radost različita od svjetovne

Draga braćo i sestre!

Već smo u trećoj nedjelji došašća. Danas u liturgiji ponovno odzvanja poziv apostola Pavla: "Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!... Gospodin je blizu" (Fil 4,4-5). Majka Crkva, dok nas prati na našem putu prema svetom Božiću, pomaže nam ponovno otkriti smisao i kušati kršćansku radost, koja je tako različita od one svjetovne. Na ovu nedjelju, prema lijepoj tradiciji, rimska djeca donose papi na blagoslov kipiće Djetešca Isusa, koje će staviti u svoje jaslice. Vidim ovdje na Trgu Sv. Petra mnogo djece i mladih, s njihovim roditeljima, nastavnicima i vjeroučiteljima. Predragi, najsrdačnije vas pozdravljam i zahvaljujem vam na vašem dolasku. Velika mi je radost znati da se u vašim obiteljima čuva običaj izrađivanja jaslica. Ipak nije dovoljno ponavljati tu tradicionalnu gestu, ma koliko važna bila. Potrebno je nastojati živjeti u svakodnevnoj stvarnosti ono što jaslice predstavljaju, to jest Kristovu ljubav, njegovu poniznost, njegovo siromaštvo. To je ono što je učinio sveti Franjo u Grecciu: uživo je dočarao prizor iz Nazareta, kako bi mogao razmišljati i klanjati se tome otajstvu, ali prije svega kako bi umio bolje provoditi u djelo poruku Sina Božjega, koji je iz ljubavi prema nama oplijenio samoga sebe i postao malim djetetom.

Blagoslov "djetića" – kako se kaže u Rimu – podsjeća nas da su jaslice škola života, gdje možemo naučiti tajnu prave radosti. Ova se ne sastoji u posjedovanju mnogih stvari, već u tome da osjetimo da nas Gospodin ljubi, u tome da postanemo dar za druge i jedni druge volimo.

Pogledajmo jaslice: obitelj Gospe i svetog Josipa kao da i nije imala previše sreće u životu; dobili su prvo dijete u teškim okolnostima; a ipak su puni duboke radosti, jer se vole, jer se međusobno pomažu i nadasve jer su sigurni da je u njihovu životu na djelu Bog, koji se uprisutnio u malome Isusu. A pastiri? Zbog čega su se oni radovali? To Novorođenče neće promijeniti njihovo stanje siromaštva i marginaliziranosti. Ali, vjera im pomaže prepoznati u "novorođenčetu povijenom gdje leži u jaslama" "znak" ispunjenja Božjih obećanja prema svim ljudima "miljenicima njegovim" (Lk 2,12.14), također prema njima!

Eto, dragi prijatelji, u čemu se sastoji prava radost: u tome da osjetimo da je naš osobni i zajednički život pohodilo i ispunilo veliko otajstvo, otajstvo Božje ljubavi. Da bi čovjek bio radostan nisu mu potrebne samo stvari, već istina i ljubav: trebamo bliskoga Boga, koji će unijeti toplinu u naše srce i odgovoriti na naša očekivanja. Taj se Bog očitovao u Isusu, rođenom od Djevice Marije. Stoga je to Djetešce, koje ćemo staviti u kolibicu ili spilju, središte svega, ono je srce svijeta. Molimo da svaki čovjek, poput Djevice Marije, uzmogne primiti kao središte vlastitoga života Boga koji je postao Djetešcem, izvor istinske radosti.