PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 26. rujna 2010.

 (Video)

Dok smo na svijetu moramo slušati Gospodina

Draga braćo i sestre!

U evanđelju ove nedjelju (Lk 16, 19-31) Isus pripovijeda prispodobu o bogatašu i siromašnom Lazaru. Prvi živi u raskoši i sebičnosti, i kada umre završava u paklu. Siromaha pak, koji se hranio od ostataka s bogataševa stola, pošto umrije, anđeli odnesoše u vječno boravište Boga i svetaca. "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!" (Lk 6, 20). Ali poruka prispodobe ide dalje: podsjeća da, dok smo na ovome svijetu, moramo slušati Gospodina koji nam govori preko svetih pisama i živjeti prema njegovoj volji, u suprotnom, nakon smrti, bit će prekasno za kajanje. Dakle, ta nam prispodoba kaže dvije stvari: prva je da Bog ljubi siromašne i podiže ih iz njihova poniženja; druga je da je naše vječno određenje uvjetovano našim ponašanjem, da bismo prispjeli životu moramo slijediti put koji nam je Bog pokazao, a taj je put ljubav, i to ne ljubav shvaćena kao osjećaj, već kao služenje drugima, u Kristovoj ljubavi.

Zahvaljujući sretnoj podudarnosti, sutra ćemo slaviti liturgijski spomen Vinka Paulskog, zaštitnika katoličkih karitativnih udruga, čiju slavimo 350. obljetnicu smrti. U Francuskoj u 16. stoljeću on se osobno osvjedočio u snažni kontrast između najbogatijih i najsiromašnijih. Naime, kao svećenik imao je priliku posjetiti kako aristokratske sredine, tako i sela i najsiromašnije pariške četvrti. Nošen Kristovom ljubavlju, Vinko Paulski organizirao je stalne oblike služenja ljudima s ruba društva, osnovavši takozvane "Charitées", karitase, to jest skupine žena koje su stavljale svoje vrijeme i svoja dobra na raspolaganje najsiromašnijima. Neke od tih volonterki odlučile su se potpuno posvetiti Bogu i siromasima i tako je, zajedno sa svetom Luisom de Marillac, sveti Vinko osnova "Kćeri ljubavi", prvu žensku redovničku zajednicu koja je živjela posvećenje "u svijetu", među ljudima, s bolesnima i potrebitima.

Dragi prijatelji, samo Ljubav s velikim "Lj" daje pravu sreću! Pokazuje to jedan drugi svjedok, jedna mlada žena, koja je jučer proglašena blaženom ovdje u Rimu. Govorim o Chiari Badano, djevojci iz Italije rođenoj 1971., koja je umrla od jedne bolesti s nepunih 19. godini, ali koja je bila za sve zraka svjetla, kao što kaže njezin nadimak: "Chiara Svjetlo". Njezina župa, biskupija Acqui Terme i Fokolarinski pokret, kojem je pripadala, danas slave – i to je slavlje za sve mlade, koji mogu pronaći u njoj primjer kršćanske dosljednosti. Njezine posljednje riječi, iz kojih odsijeva puno prianjanje uz Božju volju, bile su: "Mama, zdravo. Budi sretna jer ja sam sretna". Zahvaljujemo Bogu, jer je njegova ljubav jača od zla i smrti; i zahvalimo Djevici Mariji koja vodi mlade, također i preko teškoća i trpljenja, da se zaljube u Isusa i otkriju ljepotu života.