KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.
NA OPĆOJ AUDIJENCIJI
Srijeda, 21. prosinca 2005.
Svjetlo Boića
Posebna kateheza –
Uvodna antifona: O Istoče, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti Sunce pravde istinske: ograni bijedi čovječjoj, što tumara po tminama! Prosvijetli sve što gube se u smrtnoj sjeni nemiloj! (Antifona večernje 21. prosinca)
Današnja opća audijencija odvija se u ozračju radosnog i ustreptalog iščekivanja boićnih blagdana koji su se već sasvim pribliili. Dođi, Gospodine Isuse! To ovih dana ponavljamo u molitvi, pripravljajući srce da okusi radost rođenja Otkupiteljeva. Posebice, ovog posljednjeg tjedna došašća, bogosluje prati i podrava naš nutarnji hod višestrukim pozivima da prihvatimo Spasitelja, prepoznajući ga u poniznome Djetešcu poloenom u jaslice.
To je otajstvo Boića što nam ga toliki znakovi pomau bolje shvatiti. Među tim znakovima nalazi se i simbol svjetla, koje je izrazito bogato duhovnim značenjem, te bih se na njemu sada htio nakratko zaustaviti. Blagdan Boića na našoj, sjevernoj hemisferi, odgovara danima godine u kojima sunce dovršava svoju silaznu putanju, a danje svjetlo postupno postaje sve due, prema susljednoj izmjeni godišnjih doba. To nam pomae da bolje shvatimo govor o svjetlu koje nadvladava tamu. Riječ je o znaku što podsjeća na stvarnost koja dodiruje čovjeka u njegovoj nutrini: mislim ovdje na svjetlo dobra koje pobjeđuje zlo, svjetlo ljubavi koja nadilazi mrnju, svjetlo ivota koji poraava smrt. Na to nutarnje svjetlo, na boansko svjetlo podsjeća nas Boić, koji nam uvijek iznova naviješta konačnu pobjedu Boje ljubavi nad grijehom i nad smrću. S toga su razloga, u Boićnoj devetnici u kojoj se nalazimo, brojna i znakovita podsjećanja na svjetlo. Na to nas upozorava i antifona otpjevana na početku ovog našega susreta. Spasitelj iščekivan od naroda pozdravljen je kao Istok, kao svjetlo koje označava put, te vodi ljude, putnike kroz tamu i opasnosti svijeta, prema spasenju što ga je Bog obećao i koje je ostvareno u Isusu Kristu.
Pripravljajući se da s radošću proslavimo Spasiteljevo rođenje u našim obiteljima i u našim crkvenim zajednicama, dok određena moderna i potrošačka kultura vodi prema nestanku kršćanskih simbola iz proslave Boića, neka si svi uzmu u zadatak da prihvate vrijednost boićnih tradicija, koje su dio baštine naše vjere i naše kulture, kako bi ih prenijeli novim naraštajima. Posebice, gledajući ulice i trgove gradova ukrašene sjajnim svjetiljkama, spomenimo se da nas ta svjetla upućuju na jedno drugo svjetlo, nevidljivo očima, ali ne srcu. Dok im se divimo i dok palimo svijeće u crkvama ili rasvjetu jaslica i boićnoga drvca u našim domovima, neka se naša duša otvori istinskome duhovnom svjetlu koje je darovano svim ljudima dobre volje. Bog s nama, rođen u Betlehemu od Djevice Marije, on je Sunce našega ivota.
"O Istoče, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti Sunce pravde istinske: dođi, prosvijetli sve što gube se u smrtnoj sjeni nemiloj!" Prihvaćajući ovaj zaziv današnjega bogosluja, molimo Gospodina da pouri sa svojim slavnim dolaskom među nas kako bi samo u Njemu našle odgovor istinske tenje ljudskoga srca. Ovaj Istok koji nema zalaza neka nam dade snagu da uvijek slijedimo put istine, pravde i ljubavi! Duboko proivimo ove posljednje dane što prethode Boiću, skupa s Marijom, Djevicom šutnje i osluškivanja. Ona koja je potpuno bila obuhvaćena svjetlom Duha Svetoga, neka nam pomogne da shvatimo i u punini ivimo otajstvo Kristova rođenja. Uz ove misli, potičući vas da, do proslave Spasiteljeva rođenja koja je već pred nama, očuvate ivo nutarnje divljenje u gorljivom iščekivanju, s radošću svima vama ovdje prisutnima, članovima vaših obitelji, vašim zajednicama i svima koji su vam dragi, već od ovoga trenutka upućujem najsrdačnije čestitke povodom Boića. Svima sretan Boić!
Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana