KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 17. veljače 2010.

Krist je konačni cilj i duboki smisao za obraćenja

Draga braćo i sestre!

Na današnju Čistu srijedu započinjemo korizmeni hod koji traje četrdeset dana i koji nas vodi radosti Gospodinova Uskrsa. Na tome duhovnom putu nismo sami, jer nas Crkva prati i podupire od samoga početka Božjom riječju, koja obuhvaća program duhovnog života i pokorničkog zauzimanja, kao i milošću sakramenata.

Riječi apostola Pavla s tim u vezi nam pružaju jasnu opomenu: "opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje… U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa" (2 Kor 6,1-2). U kršćanskom pogledu na život svaki se trenutak mora smatrati milosnim a svaki dan danom spasenja, ali liturgija Crkve te riječi na sasvim osobit način veže uz vrijeme korizme. A da je četrdesetodnevna priprava na Uskrs milosno vrijeme možemo shvatiti upravo iz apela koji se upućuje za skromnog obreda pepeljenja a koji se izražava s dvije rečenice: "Obratite se i vjerujte evanđelju!","Sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti".

Prva doziva u svijest obraćenje, riječ koju treba veoma ozbiljno shvatiti, shvaćajući iznenađujuću novost koju ona u sebi krije. Poziv na obraćenje, naime, raskrinkava i prokazuje površnost koja veoma često karakterizira naš način života. Obratiti se znači promijeniti smjer životnog puta: to ne znači učiniti malu promjenu, već pravi zaokret u životu. Obratiti se znači ići protiv struje, gdje je "struja" površni, nedosljedan i iluzorni način života, koji nas često privlači, ovladava nama i čini nas robovima zla, odnosno zatočenicima duhovne osrednjosti. Obraćenjem, međutim, čovjek stremi uzvišenijem kršćanskom životu, pouzdaje se u živo i osobno evanđelje, koje je Isus Krist. Njegova je osoba konačni cilj i duboki smisao obraćenja, on je put kojim smo svi pozvani kročiti u životu, dopuštajući da nas prosvijetli njegovo svjetlo i podupire njegova snaga koja pokreće naše korake. Na taj način obraćenje očituje svoje najblistavije i najočaravajuće lice: to nije jednostavna moralna odluka da ćemo se popraviti u svom vladanju, već je to odluka proizišla iz vjere, koja nas potpuno uključuje u duboko zajedništvo sa živom i konkretnom Isusovom osobom. Obratiti se i vjerovati evanđelju nisu dvije različite ili slične stvari, već izražavaju istu stvarnost. Obraćenje je potpuni "da" onoga koji predaje vlastiti život evanđelju, odgovarajući slobodno Kristu koji se prvi nudi čovjeku kao put, istina i život, kao onaj koji jedini oslobađa i spašava. Upravo to je smisao prvih riječi kojima, prema evanđelistu Marku, Isus započinje propovijed o "Božjem evanđelju": "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju" (Mk 1,15).

Izraz "Obratite se i vjerujte evanđelju" ne stoji samo na početku kršćaninova života, već prati sve njegove korake, ostaje uvijek nov i širi se granajući se u svim svojim izrazima. Svaki je dan povoljan i milosni trenutak, jer nas svaki dan potiče predati se Isusu, pouzdati se u Njega, ostati u Njemu, živjeti kako je živio On, učiti od Njega pravu ljubav, slijediti ga u svakodnevnom vršenju Očeve volje, što je jedini veliki zakon života. Svaki je to dan, također usred teškoća i napora, umora i padova, i kada smo u napasti napustiti put nasljedovanja Krista i zatvoriti se u sebe same, u svoju sebičnost, zaboravljajući da se trebamo otvoriti Božjoj ljubavi u Kristu, kako bismo živjeli po logici pravednosti i ljubavi. U nedavnoj poruci za korizmu podsjetio sam da je "potrebna poniznost da bi se prihvatilo da trebam Drugoga koji će me osloboditi onoga 'mojeg', da bi mi dao 'svoje'. To se osobito događa u sakramentima pokore i euharistije. Zahvaljujući Kristovu djelovanju, otvaraju nam se vrata 'veće' pravednosti, a to je pravednost ljubavi (usp. Rim 13, 8 – 10), pravednost onoga koji se u svakom slučaju osjeća sve više dužnikom no vjerovnikom, jer je primio više no što je mogao očekivati" (L'Oss. Rom. 5. veljače 2010., str. 8).

Povoljni i milosni trenutak korizme pokazuje nam vlastito duhovno značenje također kroz drevni izraz: "Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti", koji svećenik izgovara kada nas posipa s pepelom. Vraćamo se tako na početke ljudske povijesti, kada je Gospodin rekao Adamu nakon prvoga grijeha: "U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti" (Post 3,19). Tu nam Božja riječ doziva u svijest našu krhkost, štoviše našu smrt, koja je njezin krajnji izraz. Pred urođenim strahom od svršetka, a još više u kulturnom ozračju koje na mnogo načina teži cenzurirati stvarnost i iskustvo umiranja, korizmena nas liturgija, s jedne strane, podsjeća na smrt pozivajući nas na realizam i razbor, ali, s druge strane, potiče nas prije svega shvatiti i živjeti neočekivanu novost koju kršćanska vjera unosi u stvarnost same smrti.

Čovjek je prah i u prah će se pretvoriti, ali je u Božjim očima dragocjen prah, jer je Bog stvorio čovjeka za besmrtnost. Tako liturgijski izraz: "Sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti" nalazi svoje puno značenje u novom Adamu, Kristu. I Gospodin Isus htio je slobodno podijeliti sa svakim čovjekom sudbinu krhkosti, osobito kroz smrt na križu; ali upravo ta smrt, ispunjena njegovom ljubavlju prema Ocu i prema čovjeku, bila je put za slavno uskrsnuće, po kojem je Krist postao izvorom milosti darovane svima onima koji vjeruju u Njega i postaju dionici samoga božanskog života. Taj život koji neće imati svršetka već je na djelu u zemaljskom životu, ali će biti priveden punini nakon "uskrsnuća tijela". Mala gesta pepeljenja otkriva nam jedinstveno bogatstvo svoga značenja: to je poziv proživjeti korizmeni hod tako da svjesno i snažnije uronimo u Isusovo uskrsno otajstvo, u njegovu smrt i uskrsnuće, po sudjelovanju u euharistiji i u životu ljubavi, koji iz euharistije rađa i u kojem nalazi svoje ispunjenje. Pepeljenjem obnavljamo našu obavezu nasljedovati Isusa, pustiti da nas preobrazi svojim uskrsnim otajstvom, kako bi pobijedili zlo i činilo dobro, kako bi postigli da umre naš "stari čovjek" vezan uz grijeh i rodi se "novi čovjek" preobražen Božjom milošću.

Dragi prijatelji! Dok se pripremamo započeti skromni korizmeni hod, želimo s posebnim povjerenjem zazvati zaštitu i pomoć Djevice Marije. Neka nas ona, koja je prva povjerovala u Krista, prati u ovih četrdeset dana snažne molitve i iskrene pokore, kako bismo, pročišćeni i potpuno obnovljeni u srcu i duhu, proslavili veliko otajstvo uskrsnuća njezina Sina. Dobra korizma svima!

Papin pozdrav mladim hodočasnicima katolicima iz Srbije:

Od srca pozdravljam sve mlade hodočasnike iz Srbije, predvođene Predsjednikom Međunarodne Biskupske Konferencije Svetih Ćirila i Metoda, nadbiskupom Stanislavom Hočevarom. Dragi prijatelji, došli ste na grobove apostola očitovati svoju vjernost Apostolskoj Stolici. Upravo danas započinjemo još jedno hodočašće, to jest, korizmeni hod priprave za Uskrsnuće Gospodinovo. Neka vam blagoslov, koji rado podjeljujem, pomogne da ustrajete. Hvaljen Isus i Marija!