KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 11. kolovoza 2010.

Mučeništvo je veliki čin ljubavi

Draga braćo i sestre!

Danas se u liturgiji spominjemo svete Klare Asiške, utemeljiteljice klarisa, svijetlog lika o kojem ću govoriti u jednoj od narednih kateheza. No u ovome tjednu – kao što sam već spomenuo u prošlonedjeljnom Angelusu – spominjemo se također nekih svetaca mučenika, bilo iz prvih stoljeća Crkve, poput svetog Lovre, đakona, svetog Poncijana, pape i svetog Hipolita, svećenika; bilo pak iz nama bližeg razdoblja, poput svete Terezije Benedikte od križa, Edith Stein, zaštitnice Europe, i svetog Maksimilijana Marije Kolbea. Htio bih se dakle kratko zadržati na mučeništvu, obliku potpune ljubavi prema Bogu.

Na čemu se zasniva mučeništvo? Odgovor je jednostavan: na Isusovoj smrti, na njegovoj žrtvi najviše ljubavi, izvršenoj na križu da bismo mi imali život (usp. Iv 10, 10). Krist je trpeći sluga (usp. Iz 52, 13-15), koji je dao samoga sebe kao otkupninu za mnoge (usp. Mt 20, 28). On potiče svoje učenike, svakoga od nas, da svakoga dana uzimamo svoj križ i slijedimo ga na putu potpune ljubavi prema Bogu Ocu i ljudskom rodu: "Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga" (Mt 10, 38-39). To je logika pšeničnog zrna koje umire da donese život (usp. Iv 12, 24). Isus je "pšenično zrno koje je došlo od Boga, božansko pšenično zrno, koje pada na zemlju, koje se daje lomiti, raspuknuti u smrti i, upravo posredstvom toga, otvara se i može tako dati plod sveudilj po svijetu" (Benedikt XVI., Posjet luteranskoj crkvi u Rimu [14. ožujka 2010.]). Mučenik slijedi Gospodina sve do kraja, slobodno prihvaćajući da umre za spas svijeta, u najvećem dokazu vjere i ljubavi (usp. LG 42).

Odakle čovjeku snaga da podnese mučeništvo? Iz dubokog i prisnog sjedinjenja s Kristom, jer mučeništvo i poziv na mučeništvo nisu plod ljudskog napora, već su odgovor na Božju inicijativu i poziv, odgovor njegove milosti, koja ljude čini kadrima prinijeti vlastiti život iz ljubavi prema Kristu i Crkvi. Ako čitamo životopise mučenika ostajemo zadivljeni vedrinom i hrabrošću kojom se hvataju u koštac s mukom i smrću: Božja se snaga u punini očituje u slabosti, u siromaštvu onoga koji se uzda u Njega i polaže jedino u Njega svoju nadu (usp. 2 Kor 12, 9). No važno je istaknuti da Božja milost ne zatire niti guši slobodu onoga koji prigrljuje mučeništvo, već, naprotiv, obogaćuje ga i uzvisuje: mučenik je krajnje slobodna osoba, koja u konačnom činu daruje Bogu sav svoj život te se u najvišem činu ljubavi, nade i ljubavi, prepušta u ruke svoga Stvoritelja i Otkupitelja; žrtvuje vlastiti život kako bi bio pridružen potpuno Kristovoj žrtvi na križu. Mučeništvo je veliki čin ljubavi u odgovoru na Božju beskrajnu ljubav.

Draga braćo i sestre, kao što sam rekao protekle srijede, mi vjerojatno nismo pozvani na mučeništvo, ali nitko od nas nije isključen iz Božjeg poziva na svetost, živjeti u velikoj mjeri kršćanski život a to podrazumijeva uzeti na sebe svakodnevni križ. Svi, osobito u naše vrijeme u kojem kao da prevladavaju sebičnost i individualizam, moramo preuzeti na sebe kao prvi i temeljni zadatak rasti iz dana u dan u sve većoj ljubavi prema Bogu i braći kako bismo preobrazili ovaj naš svijet. Po zagovoru svetih i mučenika molimo od Gospodina da zapali naša srca da bismo mogli ljubiti kao što on ljubi svakog od nas.