KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.
NA OPĆOJ AUDIJENCIJI
Srijeda, 3. studenog 2010.
Knjiga Margarete Oingt
Draga braćo i sestre!
S Margaretom Oingt, o kojoj vam danas elim govoriti, uvedeni smo u kartuzijansku duhovnost, koja se nadahnjuje na sintezi evanđelja koju je ivio i predlagao sveti Bruno. Nije nam poznat njezin datum rođenja, premda ga neki smještaju oko 1240. Margareta potječe iz moćne lyonske obitelji Oingta, čiji plemićki korijeni seu u daleku prošlost. Znamo da se majka zvala također Margareta, koja je imala dvojicu braće – Guiscarda i Luja – i tri sestre: Katarinu, Izabelu i Janju. Ova će potonja otići za njom u samostan, u kartuziju, naslijedivši je zatim na poloaju opatice.
Nemamo podataka o njezinu djetinjstvu, ali iz njezinih spisa moemo naslutiti da ga je proivjela mirno, u obiteljskom ozračju ispunjenom ljubavlju. Naime, da bi izrazila beskrajnu Boju ljubav, ona koristi mnoge slike vezane uz obitelj, a osobito su joj dragi likovi oca i majke. U jednoj od svojih meditacija ovako moli: "Premili Gospodine, kada samo pomislim na posebne milosti koje si mi dao u svojoj brinosti: prije svega, kako si me čuvao još od moga djetinjstva i kako si me oslobodio od opasnosti ovoga svijeta i pozvao me da se posvetim tvojoj svetoj slui, i kako si mi dao sve ono što mi je bilo potrebno za jesti, piti, odjenuti i obući na noge, (i to si učinio) na taj način da nisam imala priliku misliti u svim tim stvarima ni na što drugo osim na tvoje veliko milosrđe" (Margareta Oingt, Scritti spirituali, Meditazione V, 100, Cinisello Balsamo 1997., str. 74).
Iz njezinih meditacija naslućujemo također da je ušla u kartuziju u Poleteinsu odazvavši se na Gospodinov poziv, ostavivši sve i prihvativši strogo kartuzijansko pravilo, da bi bila potpuno Gospodinova, da bi uvijek bila s njim. Ona piše: "Slatki moj Gospodine, ostavila sam moga oca i moju majku i moju braću i sve stvari ovoga svijeta iz ljubavi prema tebi; ali to je tako neznatno, jer bogatstva ovoga svijeta nisu ništa drugo do oštro trnje i što ih tko više posjeduje to je nesretniji. I zato mi se čini da nisam ostavila ništa drugo do bijedu i siromaštvo; ali ti, slatki moj Gospodin, znaš da kada bih posjedovala tisuće svjetova i da mogu njima raspolagati kako mi se sviđa, sve bih napustila iz ljubavi prema tebi; i kada bi mi ti dao sve ono što posjeduješ na nebu i na zemlji, ne bih bila zadovoljna sve dok ne bih imala tebe, jer ti si ivot moga ivota, i ne elim imati drugog oca i majku osim tebe" (isto, Meditazione II, 32, str. 59).
I o njezinu ivotu u kartuziji posjedujemo malo podataka. Znamo da je 1288. postala četvrta poglavarica te da je na toj slubi ostala sve do smrti, 11. veljače 1310. Iz njezinih spisa, ipak, ne izlaze na vidjelo posebne prekretnice na njezinu duhovnom putu. Ona čitav ivot poima kao put čišćenja koji vodi sve do potpunog suobličenja Kristu. Krist je Knjiga koju treba pisati, svakodnevno urezivati u svoje srce i u svoj ivot, osobito njegovu spasenjsku muku. U djelu Speculum, Margareta, oslovljavajući samu sebe u trećem licu, ističe da je po Gospodinovoj milosti "urezala u svoje srce sveti ivot koji je Bog Isusa Krista proveo na zemlji, njegov dobar primjer i njegov dobar nauk. Ona je tako dobro stavila slatkog Isusa Krista u svoje srce da joj se činilo da joj je on čak prisutan i da dri zatvorenu knjigu u njezinoj ruci, kako bi je poučio" (isto, I, 2-3, str. 81). "U toj je knjizi našla napisan ivot koji je Isus Krist proveo na zemlji, od njegova rođenja do uzašašća na nebo" (isto, I, 12, str. 83).
Margareta svakoga dana, od ranoga jutra, prianja proučavanju te knjige. I kada je u nju malo bolje zavirila, počela je u njoj čitati o vlastitoj savjesti, uvidjevši kako ona iznosi na vidjelo obmane i lai njezina ivota (usp. isto, I, 6-7, str. 82); piše o sebi da bi koristila drugima i da bi što dublje u svoje srce utisnula milost Boje prisutnosti, da, naime, postigne da njezin ivot svakoga dana bude označen susretom s Isusovom riječju i djelovanjem, s njegovom Knjigom ivota. A to zato da Kristov ivot bude trajno i duboko utisnut u dušu, sve dok ne bude mogla vidjeti Knjigu iznutra, odnosno sve dok ne bude mogla promatrati otajstvo Trojedinog Boga (usp. isto, II, 14-22; III, 23-40, str. 84-90).
Preko svojih spisa, Margareta nam omogućuje zaviriti u njezinu duhovnost i omogućuje nam dokučiti neke crte njezine osobnosti i njezine sposobnosti vladanja. Ona je veoma naobraena ena; obično piše na latinskom, jeziku učenih ljudi, ali piše također na francuskom provansalskom i to je također rijetkost: njezini su spisi tako prvi poznati spisi sastavljeni na tome jeziku. Njezin ivot obiluje mističnim iskustvima, koje ona opisuje jednostavno, ostavljajući naslutiti neizrecivi Boji misterij te ističe da je um previše ograničen da dohvati a jezik neprikladan da izrazi to otajstvo. Njezina je osobnost smirena, jednostavna, otvorena, resi je srdačnost, velika uravnoteenost i oštroumnost, kadra je ući u dubine čovjekova duha, dokučiti njegove granice, dvosmislenosti, ali također tenje i stremljenje prema Bogu. Pokazuje istaknutu sposobnost vladanja, povezujući svoj duboki mistični duhovni ivot sa sluenjem sestrama i zajednici. U tome smislu je značajan ulomak iz pisma ocu: "Mili moj oče, javljam vam da sam toliko zaokupljena potrebama naše kuće da mi nije moguće zaokupiti duh dobrim mislima; naime imam toliko za raditi da ne znam gdje se prvo okrenuti. Nismo ovršili ito u sedmom mjesecu i naši vinogradi su uništeni u oluji. Osim toga, naša se crkva nalazi u tako lošem stanju da smo prisiljeni dijelom je obnoviti" (isto, Lettere, III, 14, str. 127).
Jedna kartuzijanska redovnica ovako opisuje Margaretu: "Svojim nam poslom otkriva zadivljujuću osobnost, ivu inteligenciju, sklonost misaonom radu i, istodobno, obdarenost mističnim milostima: riječju, to je sveta i mudra ena koja zna sa stanovitom duhovitošću izraziti potpuno duhovnu afektivnost" (Nepoznata kartuzijanka, Certosine, u Dizionario degli Istituti di Perfezione, Rim 1975., sv. 777). U mističnom ivotu, Margareta prepoznaje vrijednost iskustva prirodnih čuvstava, očišćenih milošću, kao povlašteno sredstvo koje čovjeku pomae dublje shvatiti i s većom spremnošću i arom potpomoći Boje djelovanje. Razlog tomu se krije u činjenici da je čovjek stvoren na Boju sliku te je stoga pozvan graditi s njim čudesnu povijest ljubavi, puštajući da ga on potpuno uključi u svoju inicijativu.
Trojedini Bog, Bog ljubavi koji se objavljuje u Kristu oduševljava Margaretu i ona ivi duboki odnos ljubavi prema Gospodinu i, s druge strane, vidi nezahvalnost ljudi sve do podlosti, sve do paradoksa kria. Ona kae da je Kristov kri nalik postelji na kojoj se ena porađa. Isusova bol na kriu se uspoređuje s bolima rodilje. Ona piše: "Majka koja me nosila u utrobi, veoma je mnogo pretrpjela kada me donosila na svijet, cijeli dan i cijelu noć, ali ti, preslatki Gospodine, za mene si mučen ne samo jednu noć ili jedan dan već više od trideset godina […]; koliko si samo gorku muku podnosio zbog mene cijeli svoj ivot! A kada je došao trenutak poroda, tvoja je muka bila toliko bolna da je sav tvoj sveti znoj postao poput kaplji krvi koje su se slijevale niz čitavo tvoje tijelo i padale na zemlju" (isto, Meditazione I, 33, str. 59).
Margareta, podsjećajući na izvješća o muci, razmatra te patnje s dubokim suosjećanjem: "Ti si bio poloen na tvrdu postelju kria, tako da se nisi mogao pomaknuti niti pomicati ili pokrenuti svoje udove, kako to obično biva sa čovjekom koji trpi veliku bol, jer si bio potpuno razapet i udovi su ti bili prikovani čavlima […] a […] svi tvoji mišići i krvne ile bili su razderani […] Ali svi ti bolovi […] još ti nisu bile dovoljni, pa si htio da tvoj bok bude okrutno proboden kopljem tako da čitavo tvoje milo tijelo bude isječeno i izmučeno; a tvoja je dragocjena krv tako jako lila da je ostavljala dugi trag, gotovo nalik velikom potoku". Govoreći o Mariji ona kae: "Ne treba se čuditi što je mač koji ti se zario u tijelo prodro također u srce tvoje slavne majke koja te toliko voljela podupirati […] jer je tvoja ljubav bila veća od svih drugih ljubavi" (isto, Meditazione II, 36-39.42, str. 60 sl.).
Dragi prijatelji, Margareta Oingt nas poziva razmišljati o Isusovu ivotu patnje i ljubavi kao i o ivotu njegove Majke, Marije. Tu je naša nada, smisao našega ivota. Iz razmatranja Kristove ljubavi prema nama rađaju se snaga i radost da odgovorimo s istom ljubavlju, stavljajući svoj ivot u slubu Boga i blinjih. S Margaretom kaimo i mi: "Slatki Gospodine, sve ono što si učinio iz ljubavi prema meni i čitavom ljudskom rodu, potiče me ljubiti te, a spomen tvoje presvete muke daje jedinstvenu snagu mojoj moći ljubavi kako. Zato mi se čini […] da sam pronašla ono što sam toliko eljela: ne ljubiti ništa drugo osim tebe i u tebe ili iz ljubavi prema tebi" (isto, Meditazione II, 46, str. 62).
Na prvi pogled ta srednjovjekovna kartuzijanka, kao i čitav njezin ivot, njezina misao, kao da su nekako daleko od nas, našega ivota, našeg načina razmišljanja i djelovanja. Ali ako pogledamo u bit toga ivota, vidimo da se itekako dotiče i nas i morala bi postati također bitna također u našem ivotu.
Čuli smo da je Margareta promatrala Gospodina kao knjigu, upirala je pogled u Gospodina, smatrala ga je zrcalom u kojem se vidi također njezina savjest. I iz toga je zrcala ušlo svjetlo u njezinu dušu: pustila je da u njezino biće uđe Kristova riječ i njegov ivot i tako je bila preobraena; savjest je prosvijetljena, pronašla je kriterije, svjetlo i bila je očišćena. Upravo to trebamo i mi: pustiti da Kristova riječ, ivot, svjetlo uđu u našu savjest kako bi ona bila prosvijetljena, shvatila ono što je istinito i dobro a što zlo; riječju, kako bi naša savjest bila prosvijetljena i očišćena. Smeće ne postoji samo na raznim putovima svijeta. Postoji također u našim savjestima i u našim srcima. Jedino nas Gospodinovo svjetlo, njegova snaga i njegova ljubav čiste i pokazuju nam pravi put. Zato se ugledajmo u svetu Margaretu u tome pogledu uprtu prema Isusu. Zavirimo u knjigu njegova ivota, pustimo da nas prosvijetli i očisti da naučimo pravi ivot. Hvala!
Papin pozdrav hrvatskim hodočasnicima na hrvatskom:
Radosno pozdravljam i blagoslivljam sve hrvatske hodočasnike! U vjeri i ljubavi proivite ovozemaljski ivot čineći dobro te se jednom pridruili Svima Svetima u nebeskoj slavi. Hvaljen Isus i Marija!
Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana