Vjera u Uskrsloga – izvor snage za kršćansko svjedočenje

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas ću se kratko zadržati na ulomku iz Djela apostolskih koji se čita u liturgiji ove treće vazmene nedjelje. U tom se tekstu prenosi kako se zahvaljujući prvom propovijedanju apostolâ Jeruzalemom pronijela vijest da je Isus, prema Pismima, uistinu uskrsnuo i da je Mesija kojeg su proroci naviještali. Veliki svećenici i glavari gradski nastojali su sasjeći u korijenu zajednicu vjernikâ u Krista te su naložili da se apostole baci u tamnicu, naredivši ovima da ne naučavaju više u njegovo ime. Ali Petar i Jedanaestorica odgovoriše: "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa... Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja... I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." (Dj 5, 29-32). Tada narediše da se apostole izbičuje i ponovno im zapovijediše da više ne govore u Isusovo ime. A oni odoše odande, kako piše u Svetom pismu, "radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime" (r. 41).

Pitam se: odakle su to prvi učenici crpili snagu za to svjedočenje? I ne samo to: koji je izvor njihove radosti i hrabrosti navještaja, usprkos preprekama i nasiljima? Ne zaboravimo da su apostoli bili obični ljudi, nisu bili pismoznanci, zakonoznanci, niti su pripadali svećeničkoj klasi. Kako su mogli, sa svojim ograničenostima i proganjani od vlasti, napuniti Jeruzalem svojim naukom (usp. Dj 5, 28)? Nema sumnje da samo prisutnost s njima Gospodina Uskrsloga i djelovanje Duha Svetoga mogu to objasniti. Gospodin koji je bio s njima i Duh koji ih je poticao na propovijedanje objašnjava tu čudesnu činjenicu. Njihova se vjera temeljila na jednom tako snažnom i osobnom iskustvu Krista umrloga i uskrsloga, da se nisu bojali nikoga i ničega, štoviše progone su smatrali čašću, jer su im oni omogućavali da idu Isusovim stopama i da mu budu slični, da daju svoje svjedočanstvo životom.

Ta povijest prve kršćanske zajednice kazuje nam nešto vrlo važno, što vrijedi za Crkvu svih vremena, i za nas: kada neka osoba doista poznaje Isusa Krista i vjeruje u Njega, doživljava njegovu prisutnost u životu i snagu njegova uskrsnuća, i naprosto mora prenositi drugima to iskustvo. I ako ta osoba nailazi na nerazumijevanja ili protivštine, ponaša se onako kako se ponašao Isus u svojoj muci: odgovara s ljubavlju i snagom istine.

Dok zajedno budemo molili molitvu Kraljice neba, molimo za pomoć Presvetu Mariju da Crkva u čitavom svijetu otvoreno i hrabro naviješta Gospodinovo uskrsnuće i daje za njega valjano svjedočanstvo znakovima bratske ljubavi. Bratska ljubav je najneposrednije svjedočanstvo koje mi možemo dati da je Isus s nama živ, da je Isus uskrsnuo. Molimo posebno za kršćane koji trpe progone; u ovome vremenu mnogo je kršćana koji trpe progone, veoma ih je mnogo, u mnogim zemljama: molimo za njih, s ljubavlju, iz našega srca. Neka osjete živu i utješnu prisutnost Gospodina Uskrsloga!

Nakon Angelusa

Jučer je u Veneciji blaženim proglašen don Luca Passi, svećenik iz Bergama koji je živio u devetnaestom stoljeću, utemeljitelj laičkog Djela svete Doroteje i Ustanove sestara učiteljica svete Doroteje. Zahvaljujmo Bogu za svjedočanstvo toga blaženika!

Danas se u Italiji slavi Dan Katoličkog sveučilišta Presvetog Srca na temu "Novi naraštaji onkraj krize". U tom sveučilištu, čiji je idejni začetnik otac Agostino Gemelli i koje uživa veliku potporu naroda, obrazovano je na tisuće mladih ljudi da budu stručni i odgovorni građani, graditelji općeg dobra. Pozivam da se tom sveučilištu pruža trajna potpora kako bi nastavilo pružati novim naraštajima najbolju izobrazbu, da se mogu nositi sa izazovima sadašnjeg vremena.
Od srca pozdravljam nazočne hodočasnike iz mnogih zemalja! Obitelji, župne skupine, pokrete, mlade. Posebno pozdravljam hodočasnike iz biskupije Siena-Colle Val d'Elsa-Montalcino s njihovim nadbiskupom mons. Buoncristianijem. Poseban pozdrav upućujem i mladićima i djevojkama koji se pripremaju na krizmu.
Svima želim ugodnu nedjelju i dobar ručak!