Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji
Nedjelja, 22. srpanj 2018.
Bez Krista čovjek je izgubljen
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Današnje nam Evanđelje (usp. Mk 6, 30-34) govori da se apostoli, nakon svoje prve misije, vraćaju Isusu i izvješćuju ga „o svemu što su činili i naučavali" (r. 30). Nakon iskustva misije, koja je zasigurno bila uzbudljiva, ali i naporna, imaju potrebu za odmorom. A Isus, pun razumijevanja, brine se kako bi im pružio kratki predah i kaže: „Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo" (r. 31). Ali ovaj put Isusova namjera ne može se ostvariti, jer je mnoštvo, naslutivši koje bi to bilo osamljeno mjesto na koje je odlučio poći lađom sa svojim učenicima, došlo tamo prije njih.
Isto se može dogoditi i danas. Ponekad ne uspijemo ostvariti naše planove, jer dolazi do neočekivane izvanredne situacije koja poremeti naše planove i traži fleksibilnost i raspoloživost za potrebe drugih.
U tim situacijama pozvani smo ugledati se na Isusa: „Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu" (r. 34). U ovoj kratkoj rečenici, evanđelist nam nudi posebno snažan „bljesak", vjerno nam dočaravajući oči božanskog Učitelja i njegovo učenje. Promotrimo tri glagola ove slike: vidjeti, sažaliti se, poučavati. Možemo ih nazvati glagolima Pastira. Isusov pogled nije neutralan ili, još gore, hladan i distanciran, jer Isus uvijek gleda očima srca. I njegovo srce je tako nježno i puno samilosti, da zna shvatiti i najskrivenije potrebe ljudi. K tome, njegovo suosjećanje nije tek emotivna reakcija na nevolju ljudi, već je mnogo više: to je Božji stav i njegova naklonost prema čovjeku i njegovoj povijesti. Isus je ostvarivanje Božje brižne brige i skrbi za njegov narod.
Budući da je Isus bio ganut videći sav onaj narod koji je trebao vođu i pomoć, očekivali bismo da će sada izvesti neko čudo. No, umjesto toga, on ih je počeo poučavati u mnogim stvarima. To je prvi kruh koji Mesija nudi gladnom i izgubljenom mnoštvu: kruh Riječi. Svi trebamo riječ istine, koja će nas voditi i svijetliti nam na našemu putu. Bez istine, koja je sam Krist, nije moguće pronaći pravi smjer života. Kad se čovjek udalji od Isusa i njegove ljubavi on se gubi i život se pretvara u razočaranje i nezadovoljstvo. S Isusom uz nas možemo sigurna koraka kročiti kroz život, možemo nadvladati kušnje, napredujemo u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Isus je postao dar za druge, postavši tako uzor ljubavi i služenja za svakoga od nas.
Neka nam Presveta Marija pomogne preuzeti na sebe, kroz stav dijeljenja i služenja, probleme, patnje i teškoće našeg bližnjega.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, proteklih su tjedana pristizale dramatične vijesti o brodolomima brodova prepunih migranata u vodama Mediterana. Izražavam svoju bol zbog tih tragedija i jamčim svoju molitvu za stradale i njihove obitelji. Upućujem usrdni apel međunarodnoj zajednici da djeluje odlučno i spremno kako bi se izbjeglo da se slične tragedije ponove i kako bi se zajamčilo sigurnost, poštovanje prava i dostojanstva sviju.
Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana