Ljubav prema neprijatelju urodila je kulturom milosrđa

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove nedjelje (Lk 6,27-38) tiče se nečega što je u središtu kršćanskoga života i po čemu je ono prepoznatljivo, a to je ljubav prema neprijateljima. Isusove su riječi jasne: „Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju“ (Lk 6, 27-28).

To nije stvar izbora, to je zapovijed. Nije za sve, nego za učenike koje Isus naziva „vi koji slušate“. On vrlo dobro zna da ljubiti neprijatelje nadilazi naše mogućnosti, no zato je postao čovjekom: ne da nas ostavi takve kakvi jesmo, nego da nas preobrazi u muškarce i žene sposobne za veću ljubav, onu Oca svojega i našega. To je ljubav koju Isus daje onima koji ga „slušaju“.

A onda to postaje moguće! S Njim, zahvaljujući Njegovoj ljubavi i Njegovom Duhu, možemo ljubiti i one koji nas ne vole, pa i one koji nam čine zlo.

Na taj način, Isus želi da u svakome srcu Božja ljubav pobijedi mržnju i zlobu. Logika ljubavi koja ima svoj vrhunac u Kristovu križu, kršćanska je oznaka i vodi nas u susret svima s bratskim srcem. No kako je moguće nadvladati ljudski nagon i svjetovni zakon odmazde? Isus je dao odgovor u istom evanđeoskom odlomku: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6, 36). Tko sluša Isusa, tko ga nastoji slijediti, pa i ako za to treba platiti određenu cijenu, postaje dijete Božje i počinje stvarno biti nalik Ocu nebeskom. Postajemo sposobni za stvari za koje nikada ne bismo pomislili da ih možemo reći ili učiniti, kojih smo se štoviše stidjeli, a koje nam sada, naprotiv, daju radost i mir. Više ne trebamo biti nasilni u riječima i djelima; otkrivamo da smo sposobni za nježnost i dobrotu; te osjećamo da sve to ne dolazi od nas nego od Njega! Zato se time ne hvalimo, nego smo na tome zahvalni.

Nema ništa veće i plodnije od ljubavi. Ona osobi daje cijelo njezino dostojanstvo, dok je mržnja i osveta umanjuju, izobličavajući ljepotu stvorenja stvorenog na sliku Božju.

Ta zapovijed da se na uvredu i nepravdu odgovori s ljubavlju, stvorila je u svijetu novu kulturu: „kulturu milosrđa – moramo je dobro naučiti! i dobro provoditi u djelo tu kulturu milosrđa – iz koje se rađa istinska revolucija“ (Apostolsko pismo Misericordia et misera, 20).

To je revolucija ljubavi čiji su protagonisti mučenici svih vremena. Isus nas uvjerava da naše ponašanje obilježeno ljubavlju prema onima koji nam čine zlo, neće biti uzaludno. On kaže: „Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se […], jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti“ (Lk 6, 37-38). Lijepo je to. Bit će lijepo to što će nam Bog dati ako budemo velikodušni, milosrdni. Moramo opraštati jer nam je Bog oprostio i uvijek nam oprašta. Ako sve ne oprostimo, ne možemo očekivati da će nam biti oprošteno. Naprotiv, ako se naša srca otvore milosrđu, ako se zapečati oproštenje bratskim zagrljajem i stegnu veze zajedništva, pred svijetom naviještamo da je moguće dobrom pobijediti zlo.revl

Katkad nam je lakše pamtiti nepravde i zla koji su nam učinjeni negoli dobro; kod nekih to uzme toliko maha da im postane navika i preraste u pravu bolest. Oni su „skupljači nepravdî“: pamte samo loše stvari koje su učinili.

A to nikamo ne vodi. Moramo činiti suprotno, kaže Isus. Pamtiti dobre stvari i kad netko dođe s nekim tračem i govori loše o drugome, moramo reći: „Ali da, možda… on ili ona imaju u sebi i dobra…“. Preokrenuti razgovor. To je revolucija milosrđa.

Neka nam Djevica Marija pomogne da nam dotakne srce ta Isusova riječ, koja gori poput vatre, koja nas preobražava i osposobljava nas činiti dobro ne tražeći ništa zauzvrat, činiti dobro ne tražeći ništa zauzvrat, svjedočeći posvuda pobjedu ljubavi.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre, jutros je ovdje u Vatikanu zaključen vrlo važan Susret na temu „Zaštita maloljetnika“, koji je okupio patrijarhe, predsjednike svih biskupskih konferencija, poglavare istočnih katoličkih Crkava, predstavnike viših redovničkih poglavara i poglavarica i više mojih suradnika u Rimskoj kuriji.

Kao što znate, problem spolnoga zlostavljanja maloljetnika koje su počinili pripadnici klera već neko vrijeme izaziva veliki skandal u Crkvi i javnome mnijenju, kako zbog velike patnje žrtava tako i zbog neopravdane nepažnje prema njima te prikrivanja počinitelja od strane odgovornih ljudi u Crkvi.

Budući da je riječ o problemu raširenom na svim kontinentima, htio sam da se mi pastiri katoličkih zajednica iz cijeloga svijeta s njime suočimo zajedno, na suodgovoran i kolegijalan način. Slušali smo glas žrtava, molili i tražili oprost od Boga i povrijeđenih osoba, posvijestili samo vlastite odgovornosti i našu dužnost da u istini činimo pravdu i da radikalno odbacujemo svaki oblik zloupotrebe moći i savjesti te spolnoga zlostavljanja.

Želimo da sva crkvena mjesta i aktivnosti uvijek budu potpuno sigurni za maloljetnike; da se poduzmu sve moguće mjere kako se slična zlodjela ne bi ponovila; da Crkva ponovno bude apsolutno vjerodostojna i pouzdana u svojem poslanju služenja i podučavanja malenih u skladu s Isusovim učenjem.

Na taj ćemo način moći, sa svim srcem i djelotvorno, surađivati, zajedno sa svim ljudima dobre volje, svim sastavnicama i pozitivnim snagama društva, u svim zemljama i na međunarodnoj razini, u tome da se potpuno iskorijeni, u svim svojim oblicima, vrlo ozbiljna pošast nasilja nad stotinama milijuna maloljetnika, dječaka i djevojčica, diljem svijeta.