Siromašni i potlačeni su graditelji novoga čovječanstva

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđeoski odlomak ove nedjelje (usp. Mt 11, 25-30) podijeljen je u tri dijela: najprije Isus uzdiže hvalospjev blagoslova i zahvalnosti Ocu zato što je siromašnima i jednostavnima objavio tajnu Kraljevstva nebeskog, zatim otkriva prisni i jedinstveni odnos koji postoji između njega i Oca, a na kraju nas poziva da pođemo za njim i slijedimo ga kako bismo našli spokoj.

Na prvom mjestu Isus hvali Oca jer je tajne svojega Kraljevstva, svoje istine „sakrio od mudrih i umnih“ (r. 25). Naziva ih tako na pomalo podrugljiv način, jer su si umislili da su mudri te im je, dakle, srce mnogo puta zatvoreno. Prava mudrost također dolazi iz srca, to nije samo posjedovanje znanja: istinska mudrost ulazi također u srce. A ako znaš mnogo, ali ti je srce zatvoreno, nisi mudar. Isus kaže da je otajstva svoga Oca objavio „malenima“, onima koji se s pouzdanjem otvaraju njegovoj Riječi spasenja, otvaraju svoje srce Riječi spasenja, osjećaju potrebu za Njim i sve očekuju od Njega. Srce im je otvoreno i uzda se u Gospodina.

Isus, nadalje, objašnjava da je sve primio od Oca i naziva ga „Otac moj“ kako bi potvrdio jedinstvenost svog odnosa s njim. Naime, samo između Sina i Oca postoji potpuna uzajamnost: jedan poznaje drugoga i jedan živi u drugome. Ali to jedinstveno zajedništvo je kao cvijet koji cvjeta kako bi besplatno otkrio njegovu ljepotu i dobrotu. I evo, dakle, Isusova poziva: „Dođite k meni …“ (r. 28). On želi darovati ono što crpi od Oca. Želi nam darovati istinu, a Isusova je istina uvijek slobodna: to je dar, to je Duh Sveti, Istina.

Baš kao što Otac daje prednost „malenima“ tako se i Isus obraća „umornima i opterećenima“. Štoviše, svrstava se među njih, jer je On „krotka i ponizna srca“ (r. 29), to kaže za sebe. Baš kao u prvom i trećem blaženstvu, blaženstvu poniznih i siromašnih duhom te blaženstvu krotkih (Mt 5, 3.5): Isusova krotkost. Tako, Isus, „krotak i ponizan“, nije uzor za one koji se mire sa sudbinom niti je jednostavno žrtva, nego je Čovjek koji to stanje živi „srcem“ u punoj transparentnosti prema Očevoj ljubavi, to jest Duhu Svetomu. On je uzor „siromašnih u duhu“ i svih ostalih „blaženih“ o kojima čitamo u Evanđelju, koji ispunjavaju Božju volju i svjedoče njegovo Kraljevstvo.

Isus, nadalje, kaže da ako dođemo k njemu pronaći ćemo odmor: „odmor“ koji Krist nudi umornima i opterećenima, nije samo psihološko olakšanje ili milostinja dana u izobilju, nego radost siromašnih zato što su primili evanđelje i što su graditelji novoga čovječanstva. To je odmor: radost, radost koju nam daje Isus. Ona je jedinstvena, ona je radost koju sâm On ima. To je poruka za sve nas, za sve ljude dobre volje koju Isus i danas upućuje svijetu koji veliča onoga koji je bogat i moćan. Koliko puta kažemo: „Eh, htio bih biti kao on, kao ona, koji je bogat, koji ima toliku moć, kojem ništa ne nedostaje!“. Svijet veliča bogata i moćna, bez obzira na to kojim je sredstvima to postigao, ponekad i uz gaženje ljudske osobe i njezina dostojanstvo. I to je poruka Crkvi koja je pozvana činiti djela milosrđa i naviještati evanđelje siromašnima. Takvom Gospodin želi svoju Crkvu, to jest nas.

Neka nam Marija, najponiznija i najveća među stvorenjima, od Boga izmoli mudrost srca kako bismo znali njegove znakove razaznati u svojem životu i biti sudionici onih tajni koje su skrivene oholima, a objavljuju se poniznima.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

Ovaj je tjedan Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo Rezoluciju kojom se pripremaju neke mjere za suočavanje s razornim posljedicama virusa Covid-19, posebno za područja koja su već poprištem sukoba. Hvalevrijedan je zahtjev za globalnim i neposrednim prekidom vatre koji bi omogućio mir i sigurnost potrebnu za pružanje prijeko potrebne humanitarne pomoći. Nadam se da će se ta odluka provesti učinkovito i brzo za dobro mnogih ljudi koji pate. Neka ova rezolucija Vijeća sigurnosti postane hrabri prvi korak prema mirnoj budućnosti.