Posljednju riječ ima Bog, a ne terorizam i smrt

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Zahvalan sam Gospodinu što mi se pružila prilika biti jutros među vama. S nestrpljenjem sam iščekivao ovaj trenutak. Zahvaljujem Njegovu Blaženstvu patrijarhu Ignaceu Youssifu Younanu na pozdravnim riječima, kao i gospođi Dohi Sabah Abdallah i ocu Ammaru Yakou na njihovim svjedočanstvima. Gledajući vas, vidim kulturnu i vjersku različitost ljudi u Qaraqoshu, a to pokazuje nešto od ljepote koju vaša regija nudi za budućnost. Vaša prisutnost ovdje podsjeća nas da ljepota nije jednolična, nego sja raznolikošću i razlikama.

Istodobno, s velikom tugom gledamo oko sebe i vidimo druge znakove, znakove razorne moći nasilja, mržnje i rata. Koliko je toga uništeno! I koliko se samo toga mora obnoviti! Ovaj naš susret pokazuje da terorizam i smrt nikada nemaju posljednju riječ. Posljednja riječ pripada Bogu i njegovom Sinu, pobjedniku nad grijehom i smrću. I usred pustošenjâ terorizma i rata, očima vjere možemo vidjeti trijumf života nad smrću. Pred sobom imate primjer svojih očeva i majki u vjeri, koji su se na ovome mjestu klanjali i veličali Boga. Ustrajali su s čvrstom nadom na svom zemaljskom putu, uzdajući se u Boga koji nas nikada ne razočarava i koji nas uvijek podržava svojom milošću. Veliko duhovno nasljeđe koje su nam namrli i dalje živi u vama. Prigrlite to nasljeđe! To nasljeđe je vaša snaga! Sada je vrijeme za obnovu i novi početak, uzdajući se u Božju milost, koja ravna sudbinom svakog čovjeka i svih naroda. Niste sami! Cijela vam je Crkva blizu, s molitvom i konkretnim dobročinstvom. I u ovoj regiji mnogi su vam otvorili vrata u vrijeme potrebe.

Predragi, ovo je vrijeme za obnovu ne samo zgradâ, već prije svega vezâ koje spajaju zajednice i obitelji, mlade i stare. Prorok Joel kaže: „i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja“ (usp. Joel 3,1). Što se dogodi kad se starci i mladi susreću? Starci sanjaju, sanjaju budućnost za mlade; a mladi mogu sakupljati te snove i prorokovati, pronositi ih dalje. Kad se starci i mladi ujedine, čuvamo i prenosimo darove koje Bog daje. Gledamo svoju djecu, znajući da će naslijediti ne samo zemlju, kulturu i tradiciju nego i žive plodove vjere koji su Božji blagoslovi na ovoj zemlji. Potičem vas da ne zaboravite tko ste i odakle dolazite! Da biste njegovali veze koje vas spajaju, potičem vas da njegujete svoje korijene!

Ima, zasigurno, trenutaka u kojima se vjera može poljuljati, kad se čini da Bog ne vidi i ne djeluje. To se obistinilo kod vas u najmračnijim danima rata, a događa se i u ovim danima globalne zdravstvene krize i velike nesigurnosti. U ovim trenucima sjetite se da je Isus uz vas. Nemojte prestati sanjati! Ne predajte se, ne gubite nadu! Nad nama s neba bdiju sveci: zazivajmo ih i ne umarajmo se tražiti njihov zagovor. A ima i svetaca »“iz susjedstva”… koji žive u našoj blizini i odraz su Božje prisutnosti« (apostolska pobudnica Gaudete et exsultate, 7). U ovoj ih zemlja ima mnogo, to je zemlja mnogih svetih muškaraca i žena. Neka vas prate prema boljoj budućnosti, budućnosti nade.

Gospođa Doha rekla je nešto što me dirnulo: rekla je da je onima koji su preživjeli terorističke napade prijeko potrebno oproštenje. Oproštenje: to je ključna riječ. Oproštenje je neophodno da bismo ostali u ljubavi, da bismo ostali kršćani. Put do punog ozdravljenja možda je još uvijek dug, ali molim vas, nemojte se obeshrabriti. Potrebna je sposobnost praštanja i, istodobno, hrabrost za borbu. Znam da je ovo vrlo teško. Ali vjerujemo da Bog može donijeti mir u ovu zemlju. Uzdamo se u njega i zajedno sa svim ljudima dobre volje kažemo “ne” terorizmu i instrumentalizaciji religije.

Podsjećajući na strahote terorizma i rata, otac Ammar zahvalio je Gospodinu što vas je uvijek podržavao u dobrim i zlim vremenima, zdravlju i bolesti. Zahvalnost se rađa i raste kad se spominjemo Božjih darova i obećanja. Sjećanje na prošlost oblikuje sadašnjost i vodi nas naprijed prema budućnosti.

Zahvaljujmo u svakom trenutku Bogu na njegovim darovima i molimo ga da podari mir, oproštenje i bratstvo ovoj zemlji i svom narodu. Ne umarajmo se moliti za obraćenje srcâ i za pobjedu kulture života, pomirenja i bratske ljubavi, uz poštivanje različitostî, različitih vjerskih tradicija, ulažući napore u izgrađivanju budućnosti jedinstva i suradnje među svim ljudima dobre volje. Bratske ljubavi koja prepoznaje »naše temeljne ljudske vrijednosti… U ime ovih vrijednosti može se i mora surađivati, graditi i razgovarati, opraštati i s njima rasti« (enc. Fratelli tutti, 283).

Dok sam dolazio helikopterom, vidio sam kip Djevice Marije na ovoj crkvi Bezgrješnog Začeća i njoj sam povjerio preporod ovoga grada. Majka nas Božja ne samo štiti odozgo, već s majčinskom nježnošću silazi k nama. Njezin je lik ovdje čak izranjavan i gažen, ali lice Majke Božje nastavlja nas gledati s nježnošću. Jer tako čine majke: tješe, podižu, daju život. Želim iskreno zahvaliti svim majkama i ženama u ovoj zemlji, hrabrim ženama koje nastavljaju davati život unatoč zlostavljanjima i ranama. Neka se žene poštuje i štiti! Neka im se posvećuje pažnju i pružaju mogućnostî! A sada se zajedno pomolimo našoj Majci, zazivajući njezin zagovor za vaše potrebe i vaše planove. Sve vas stavljam pod njezinu zaštitu. I molim vas da se molite za mene.