Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovu drugu nedjelju korizme naviješta se Evanđelje o preobraženju: Isus sa sobom na goru vodi Petra, Jakova i Ivana i objavljuje im se u svoj svojoj ljepoti Sina Božjega (usp. Mt 17, 1-9).

Zadržimo se nakratko na tom prizoru i zapitajmo se: u čemu je ta ljepota? Što to vide učenici? Spektakularnu pojavu? Ne, nije to. Oni vide odsjaj svjetla Božje svetosti na licu i odjeći Isusovoj, savršenoj slici Oca. Objavljuje se Božje veličanstvo, Božja ljepota. Ali Bog je Ljubav te su, dakle, učenici svojim očima vidjeli ljepotu i sjaj Božje ljubavi utjelovljene u Kristu. Imali su predokus raja. Kakvog li iznenađenja za učenike! Toliko su dugo pred svojim očima imali lice Ljubavi, a da nikad nisu primijetili koliko je lijepo! Tek sad to shvaćaju, s velikom, neizmjernom radošću.

Isus ih, zapravo, tim iskustvom izgrađuje, priprema ih za još važniji korak. Uskoro će, naime, morati znati prepoznati u njemu tu istu ljepotu, kad uziđe na križ i lice mu bude unakaženo. Petru je to teško shvatiti: želio bi zaustaviti vrijeme, „zamrznuti“ taj prizor, ostati tamo i produžiti to čudesno iskustvo. No, Isus to ne dopušta. Njegovo se svjetlo, naime, ne može svesti na „čaroban trenutak“! Tako bi postalo nešto lažno, umjetno, nešto što se raspršuje u magli prolaznih osjećaja. Krist je, naprotiv, svjetlo koje pokazuje put, kao što je to bio stup od ognja za narod u pustinji (usp. Izl 13, 21). Isusova ljepota ne otuđuje učenike od stvarnosti života, nego im daje snagu da ga slijede sve do Jeruzalema, sve do križa. Kristova ljepota ne otuđuje, nego te uvijek vodi naprijed, ne daje ti da se skrivaš: samo naprijed!

Braćo i sestre, ovo Evanđelje utire i za nas jedan put: uči nas koliko je važno biti s Isusom, pa i onda kad nije lako razumjeti sve što govori i čini za nas. Tek kad smo s njim, naime, učimo prepoznavati, na njegovu licu, blistavu ljepotu ljubavi koja se daruje, pa i kada ona nosi znamene križa. Upravo u njegovoj školi učimo dokučiti istu ljepotu na licima ljudi koje svakodnevno susrećemo na svom životnom putu: članova obitelji, prijatelja, kolega, onih koji se o nama brinu na najrazličitije načine. Koliko blistavih lica, koliko osmijeha, koliko bora, koliko suza i ožiljaka govori o ljubavi oko nas! Naučimo ih prepoznati i njima ispunimo svoje srce. A zatim krenimo na put, kako bismo svjetlo koje smo primili donosili i drugima konkretnim djelima ljubavi (usp. 1 Iv 3, 18), velikodušnije prianjajući svojim svakodnevnim poslovima, ljubeći, služeći i opraštajući s većim poletom i raspoloživošću. Razmatranje Božjih čudesa, razmatranje Božjeg lica, Gospodinova lica, mora nas potaknuti na služenje drugima.

Možemo se zapitati: znamo li prepoznati svjetlo Božje ljubavi u svome životu? Prepoznajemo li ga s radošću i zahvalnošću na licima ljudi koji nas vole? Tražimo li oko sebe znakove tog svjetla, koje ispunja srce i otvara ga ljubavi i služenju? Ili su nam draži vatri od slame prispodobivi idoli, koji nas otuđuju i zatvaraju u nas same? Veliko Gospodinovo svjetlo i umjetno, lažno svjetlo idolâ. Što više volim?

Neka nas Marija, koja je i u tami Kalvarije sačuvala u svom srcu svjetlo svoga Sina, uvijek prati na putu ljubavi.

____________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Ovih su mi dana često u mislima bile žrtve željezničke nesreće u Grčkoj: mnogi su od njih bili mladi studenti. Molim za pokojne i izražavam svoju blizinu povrijeđenima, članovima obitelji, neka ih Gospa utješi.

Izražavam svoju bol zbog tragedije koja se dogodila u vodama Cutra, u blizini Crotonea. Molim za brojne žrtve brodoloma, za njihove obitelji i za one koji su preživjeli. Izražavam svoje poštivanje i zahvalnost mjesnom stanovništvu i institucijama na njihovoj solidarnosti i gostoljubivosti prema ovoj našoj braći i sestrama i ponovno upućujem svima apel da se slične tragedije više ne ponove. Trgovcima ljudima se mora stati na kraj, ne smiju i dalje raspolagati životima tolikih nevinih ljudi! Neka se putovanja nade više ne pretvaraju u smrtonosna putovanja! Neka čiste vode Mediterana više ne budu okrvavljene takvim tragičnim nesrećama. Neka nam Gospodin dadne snage da razumijemo i da plačemo.

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i iz raznih zemalja. Posebno pozdravljam ukrajinsku zajednicu iz Milana, čiji su se članovi okupili povodom 400. obljetnice mučeništva biskupa svetog Jozafata, koji je položio svoj život za jedinstvo kršćana. Dragi prijatelji, pohvaljujem vaš trud koji ulažete u iskazivanje gostoprimstva svojim sunarodnjacima koji su pobjegli od rata. Neka Gospodin, po zagovoru svetoga Jozafata, podari mir mučeničkom ukrajinskom narodu.

Pozdravljam hodočasnike iz Litve, s litavskom zajednicom iz Rima, koji slave svetog Kazimira, kao i rumunjsku katoličku zajednicu iz Zaragoze (Španjolska) te župne skupine koje su došle iz Murcie i Jerez de la Frontere (Španjolska), te iz Tbilisija (Gruzija).

Pozdravljam vjernike iz Burkine Faso, krizmanike iz Scandiccija i Anzija, vjernike iz Capacija, Ostije i San Mauro Abatea u Rimu.

Želim vam svima ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!