Draga braćo i sestre, dobar dan!

U današnjem Evanđelju Isus kaže: „Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku“ (Mt 10, 41). Tri puta riječ „prorok“; ali tko je prorok? Ima onih koji ga zamišljaju kao nekakvoga čarobnjaka koji proriče budućnost, ali to je praznovjerna ideja, a kršćanin ne vjeruje u praznovjerja, kao što su magija, karte, horoskopi i slično. Usput rečeno: mnogi, mnogi kršćani idu da im se čita iz dlanova, ma molim vas! Drugi ocrtavaju proroka samo kao lik iz prošlosti, koji je postojao prije Krista da bi najavio njegov dolazak. Ipak, sam Isus danas govori o potrebi prihvaćanja prorokâ; oni, dakle, još uvijek postoje, ali tko su? Tko je prorok?

Prorok, braćo i sestre, je svatko od nas: naime, krštenjem smo svi primili dar i poslanje proroštva (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 1268). Prorok je onaj koji, po krštenju, pomaže drugima tumačiti sadašnji trenutak pod djelovanjem Duha Svetoga, razumjeti Božje naume i na njih odgovoriti. Drugim riječima, prorok je onaj koji drugima pokazuje Isusa, koji ga svjedoči, koji pomaže živjeti današnjicu i graditi sutrašnjicu prema njegovim planovima. Svi smo, dakle, proroci, svjedoci Isusa „kako bi snaga evanđelja zasjala u svakodnevnom obiteljskom i društvenom životu“ (Lumen gentium, 35). Prorok je živi znak koji pokazuje Boga drugima, prorok je odraz Kristova svjetla na putu braće. Možemo se, dakle, zapitati: ja, koji sam u krštenju „izabran za proroka“, govorim li i, nadasve, živim li kao Isusov svjedok? Donosim li malo njegova svjetla u život svakog pojedinca? Preispitujem li sebe u vezi s tim? Zapitam li se: kakvo je moje svjedočenje, moje proroštvo?

Gospodin u Evanđelju također traži da prihvaćamo proroke; važno je, dakle, prihvaćati jedni druge takve kakvi jesmo, kao nositelje Božje poruke, svaki prema svom stanju i pozivu, i to tamo gdje živimo, to jest u obitelji, u župi, u redovničkim zajednicama, u drugim područjima Crkve i društva. Duh je razdijelio darove proroštva u sveti Božji narod: zato je dobro slušati druge. Na primjer, kad treba donijeti neku važnu odluku, dobro je prije svega moliti, uputiti zaziv Duhu Svetom, ali zatim slušati i razgovarati, s uvjerenjem da svaki pojedini, pa i najmanji, ima nešto važno za reći, proročki dar za podijeliti s drugima. Tako se traži istina i širi se ozračje slušanja Boga i braće, u kojem se osobe ne osjećaju prihvaćenima samo ako govore ono što nam se sviđa, nego se osjećaju prihvaćenima i cijenjenima kao darovi zbog onoga što jesu.

Pomislimo samo koliki bi se konflikti mogli izbjeći i riješiti na taj način, slušanjem drugih s iskrenom željom da se međusobno razumijemo! Zapitajmo se, dakle, na kraju: znam li braću i sestre prihvaćati kao proročke darove? Vjerujem li da ih trebam? Slušam li ih s poštivanjem, sa željom da učim? Jer svaki od nas ima potrebu učiti od drugih, svaki od nas treba učiti od drugih.

Neka nam Marija, Kraljica prorokâ, pomogne vidjeti i prihvaćati dobro koje je Duh posijao u drugima.

__________________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

i u ovo ljetno doba ne umarajmo se moliti za mir, posebno za ukrajinski narod, koji je tako teško kušan. I nemojmo zanemariti druge, nažalost često zaboravljene ratove, kao i brojne sukobe i konflikte koji izazivaju krvoproliće u mnogim dijelovima svijeta; danas se vode toliki ratovi… Zanimajmo se za ono što se događa, pomažimo onima koji trpe i molimo, zato što je molitva blaga snaga koja štiti i podupire svijet.

Pozdravljam sve vas, Rimljane i vjernike iz raznih talijanskih mjesta i krajeva; posebno pozdravljam sestre svetog Josipa Benedikta (Giuseppe Benedetto) Cottolenga, mlade krizmanike s Ibize i Formentere, djecu iz Pastoralne jedinice Tremignon i Vaccarino, kod Vicenze. Pozdravljam i „Grupu San Mauro“ iz Cavarzerea i djecu iz Dječjeg vrtića „Madonna dell'Olmo“ iz Verdellina. Pozdravljam također djecu Bezgrješne.

Svima želim ugodnu nedjelju i molim vas ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!