Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje nam Evanđelje donosi prispodobu o pšenici i kukolju (usp. Mt 13, 24-43). Neki seljak, koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi, otkriva da je neprijatelj noću posijao kukolj, biljku koja izgleda vrlo slično pšenici, ali je zapravo korov.

Na taj način Isus govori o našem svijetu, koji je zapravo nalik velikoj njivi, gdje Bog sije pšenicu, a Zli kukolj, te stoga dobro i zlo rastu zajedno. Dobro i zlo rastu zajedno. Vidimo to u vijestima, u društvu, a i u obitelji i Crkvi. A kad uz dobro žito vidimo i korov, dođe nam da ga odmah počupamo, da ga smjesta „počistimo“. Ali Gospodin nas danas upozorava da je to napast jer ne može se stvarati savršen svijet i ne može se činiti dobro tako da se brže-bolje uništi ono što ne valja, zato što to onda ima gore posljedice: to naime završi tako - kako se kaže - da se „zajedno s prljavom vodom baci i dijete“.

Postoji, međutim, druga njiva gdje možemo i moramo čistiti: to je njiva našega srca, jedina na koju možemo izravno djelovati. I ondje ima pšenice i kukolja, štoviše, upravo se odatle oboje širi u veliku njivu svijeta. Braćo i sestre, naše srce je njiva slobode: ono nije potpuno čist laboratorij, već otvoren i stoga ranjiv prostor. Da bismo ga njegovali kako treba, potrebno je, s jedne strane, stalno brinuti o nježnim izdancima dobrote, a s druge prepoznati i iskorijeniti korov u pravom trenutku. Zavirimo, dakle, u svoju nutrinu i istražimo malo što se ondje događa, što je to što u meni raste, što u meni raste, bilo dobro bilo loše. Postoji dobra metoda za to, a naziva se ispit savjesti, to jest vidjeti što se danas događalo u mome životu, što je snašlo moje srce i koje sam odluke donio. A to služi upravo tome da provjerimo, u Božjem svjetlu, gdje je korov, a gdje dobro sjeme.

Nakon njive svijeta i njive srca postoji i treća njiva. Možemo je nazvati susjedovom njivom. To su ljudi koje svakodnevno susrećemo i koje često osuđujemo. Kako nam je lako prepoznati njihov kukolj, kako se volimo nabacivati drvljem i kamenjem na druge! A kako je teško, naprotiv, vidjeti dobro žito koje raste! Sjetimo se, međutim, da, ako želimo obrađivati njive života, važno je prije svega tražiti Božje djelo: naučiti vidjeti u drugima, u svijetu i samima sebi ljepotu onoga što je Gospodin posijao, suncem obasjanu pšenicu sa svojim zlatnim klasjem. Braćo i sestre, molimo za milost da je znamo vidjeti u nama, ali i u drugima, počevši od onih koji su nam blizu. Nije to naivan pogled, to je pogled onoga koji vjeruje, jer Bog, zemljoradnik na velikoj njivi svijeta, voli vidjeti dobro i učiniti da ono raste sve dok žetvu ne učini slavljem!

Stoga si danas možemo postaviti neka pitanja razmišljajući o njivi svijeta: mogu li nadvladati napast da sve trpam u isti koš, da svojim sudovima „počistim“ druge? Nadalje, razmišljajući o njivi srca: jesam li iskren u traženju korova u sebi i odlučan u tome da ga bacim u vatru Božjeg milosrđa? Misleći na susjedovu njivu: imam li mudrosti vidjeti što je dobro, a da me ne obeshrabre ograničenja i sporost drugih?

Neka nam Djevica Marija pomogne strpljivo obrađivati ono što Gospodin sije na njivi života, na mojoj njivi, na njivi mog susjeda, na njivi sviju.

__________________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Danas, dok se mnogi mladi pripremaju za odlazak na Svjetski dan mladih, obilježava se Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba. Zato su ovdje kraj mene jedan mladić i jedna baka: unuk i baka. Molim jedan pljesak za oboje! Neka blizina tih dvaju dana bude poziv na promicanje saveza među naraštajima, koji je toliko silno potreban, zato što se budućnost gradi zajedno, u razmjeni iskustava i međusobnoj brizi između mladih i starih. Ne zaboravimo ih. I zaplješćimo svim djedovima i svim bakama! Ma bravo!

Ovdje i u mnogim zemljama doživljavaju se ekstremne klimatske prilike: s jedne strane, razni su krajevi pogođeni abnormalnim toplinskim valovima i razornim požarima, a, s druge, mnoga su mjesta pogodile oluje i poplave, poput onih koje su posljednjih dana pogodile Južnu Koreju: izražavam svoju blizinu svima onima koji trpe i onima koji pomažu žrtvama i raseljenom stanovništvu. Ponavljam svoj poziv vođama naroda da se učini nešto konkretnije kako bi se ograničilo emisije štetnih plinova: to je hitan izazov i ne može se odgađati, tiče se svih. Čuvajmo naš zajednički dom!

A sada želim skrenuti pozornost na dramu koju proživljavaju migranti na sjeveru Afrike. Tisuće njih, usred neizrecivih patnji, tjednima su zarobljeni i napušteni u pustinjskim područjima. Upućujem svoj poziv, posebno europskim i afričkim šefovima država i vlada, da pruže hitnu pomoć toj braći i sestrama. Neka Mediteran nikada više ne bude poprište smrti i nečovječnosti! Neka Gospodin prosvijetli umove i srca sviju, neka probudi osjećaje bratstva, solidarnosti i prihvaćanja!

Nastavimo moliti za mir, posebno za dragu Ukrajinu, koja i dalje trpi smrt i razaranje, kao što se nažalost dogodilo i sinoć u Odesi.

Pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i mnogih zemalja, posebno hodočasnike iz Brazila, Poljske, Urugvaja... Mnogo ih je! Pozdravljam također studentice iz Buenos Airesa i vjernike iz biskupije Legnica u Poljskoj. Pozdravljam također skupinu predstavnika biciklističkog turizma „Quarant'anni dopo“ iz Cogorna, sudionike inicijative „Pedalar pela Paz“ i djecu koju su primile neke zajednice u Laciju.

Želim vam svima ugodnu nedjelju i, molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Pomolimo se i za ovu baku i ovog unuka, te za sve djedove i bake i unuke.