Draga braćo i sestre, dobar dan i sretan vam blagdan!

Slavimo danas Bogojavljenje, odnosno njegovo objavljenje svim narodima, uosobljeno u mudracima (usp. Mt 2, 1-12). Oni su mudri tražitelji koji, nakon što su se počeli pitati kakva se to zvijezda pojavila na nebu, kreću na put i dolaze u Betlehem. I tu nalaze Isusa, „s Marijom, majkom njegovom“, padnu ničice i prinesu mu „zlato, tamjan i smirnu“ (r. 11).

Mudraci su to koji prepoznaju Božju prisutnost u jednostavnom Djetetu: ne u nekom knezu ili nekom plemiću, nego u djetetu iz siromašnog puka, i padaju ničice pred njim, klanjajući mu se. Zvijezda ih je dovela tamo, pred Dijete i oni u njegovim malim i nevinim očima vide svjetlo Stvoritelja svemira, čijem su traženju posvetili svoj život.

To je odlučujuće iskustvo za njih, a važno je i za nas: u Djetešcu Isusu, naime, vidimo Boga koji je postao čovjekom. I zatim ga promatramo, divimo se njegovoj poniznosti. Promatrati Isusa, stati pred njega, klanjati mu se u euharistiji: to nije gubljenje vremena, već davanje smisla vremenu. Klanjanje nije gubljenje vremena, već davanje smisla vremenu. To je važno, ponavljam: klanjanje nije gubljenje vremena, već davanje smisla vremenu. To znači ponovno pronaći smjer u životu u jednostavnosti tišine koja jača srce.

Nađimo također vremena gledati djecu, kao što su mudraci gledali Isusa: malene koji nam također govore o Isusu, svojim povjerenjem, svojom neposrednošću, svojim čuđenjem, svojom zdravom radoznalošću, svojom sposobnošću da spontano plaču i smiju se, da sanjaju. Bog je sebe učinio takvim: Djetetom, povjerljivim, jednostavnim, ljubiteljem života (usp. Mudr 11, 26).

Zastanemo li pred malim Isusom i boravimo li u društvu djece naučit ćemo se diviti i nastavit ćemo svoj put jednostavniji i bolji, baš kao mudraci. I moći ćemo imati nove poglede, kreativne poglede kad se suočimo s problemima svijeta.

Zapitajmo se, dakle: jesmo li ovih dana zastali u klanjanju, jesmo li Isusu dali malo mjesta u tišini, moleći pred jaslicama? Jesmo li posvetili vrijeme djeci, razgovoru i igri s njima? I, na kraju, možemo li svjetske probleme gledati očima djece?

Neka Marija, Majka Božja i Majka naša, umnoži našu ljubav prema malom Isusu i prema svoj djeci, osobito onoj kušanoj ratovima i nepravdama.

_____________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Prije šezdeset godina, upravo u ovim božićnim danima, papa sveti Pavao VI. i ekumenski patrijarh Atenagora susreli su se u Jeruzalemu, razbivši zid nekomunikativnosti koji je stoljećima razdvajao katolike i pravoslavce. Učimo iz zagrljaja ta dva velikana Crkve na putu jedinstva kršćana, moleći zajedno, hodeći zajedno, radeći zajedno.

Imajući pred očima tu povijesnu gestu bratstva učinjenu u Jeruzalemu, molimo za mir na Bliskom istoku, u Palestini, u Izraelu, u Ukrajini, u čitavom svijetu. Tolike žrtve ratova, tolike smrti, tolika razaranja... Molimo za mir!

Izražavam svoju blizinu iranskom narodu, posebno obiteljima brojnih žrtava terorističkog napada koji se dogodio u Kermanu, brojnim ozlijeđenima i svima onima koji su pogođeni tom velikom žalošću.

Bogojavljenje je Dan svetog djetinjstva. Pozdravljam djecu i mladež misionare iz cijeloga svijeta, zahvaljujem im na njihovoj predanosti molitvi i konkretnoj potpori za navješćivanje evanđelja, a posebno za promicanje mladih u misijskim zemljama. Hvala, hvala puno!

S radošću pozdravljam sudionike povijesno-folklorne povorke, koja je ove godine posvećena teritoriju doline rijeke Tiber, njezinim ljudskim i vjerskim vrijednostima.

Pozdravljam vjernike iz Njemačke, mlade iz Pokreta „Tra Noi“, „Prijatelje povijesti i tradicije“ (“Amici della storia e delle tradizioni”) iz Carovillija, skupinu članova AVIS-a iz Paderna Franciacorte. Svoj blagoslov protežem na sudionike velike Povorke Tri kralja koja se održava u Varšavi i mnogim gradovima diljem Poljske.

I svima želim sretno Bogojavljenje. Nastavite, molim vas, moliti za mene i samo hrabro naprijed! Gospodin vas blagoslovio. Dobar tek i vidimo se!