Krštenje – zaodjenuti Kristom (Gal 3, 26-27)

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas zaključujemo ciklus kateheza o krštenju. Duhovni plodovi toga sakramenta, koji su nevidljivi očima ali djeluju u srcu onoga koji je postao novo stvorenje, izraženi su predajom bijele haljine i upaljene svijeće.

Nakon kupelji preporođenja, koje je kadro stvoriti novog čovjeka po Bogu u pravoj svetosti (usp. Ef 5, 24), činilo se prirodnim, već od prvih stoljeća, zaodjenuti novokrštenika u novu, blistavo bijelu odjeću, nalik sjaju života postignutog u Kristu i Duhu Svetom. Bijela haljina, dok na simboličan način izražava ono što se dogodilo u sakramentu, naviješta stanje preobraženih u Božju slavu.

Što zapravo znači zaodjenuti se Kristom podsjeća nas sveti Pavao objašnjavajući koje su kreposti koje krštenik mora njegovati: „Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva" (Kol 3, 12-14).

I obredna predaja plamena zapaljenog na uskrsnoj svijeći, doziva u pamet učinak krštenja: „Primite svjetlo Kristovo", kaže svećenik. Te riječi podsjećaju da nismo mi svjetlo, već je svjetlo Isus Krist (Iv 1, 9; 12, 46), koji je, uskrsnuvši od mrtvih, pobijedio tmine zla. Mi smo pozvani primiti njegov sjaj! Kao što plamen uskrsne svijeće daje svjetlo pojedinim svijećama, tako ljubav Gospodina uskrsloga užiže plamen u srcima krštenika, ispunjavajući ih svjetlom i toplinom. I zbog toga se već od prvih stoljeća krštenje nazivalo „prosvjetljenjem" a onaj koji je kršten „prosvijetljenim".

Ovo je naime kršćanski poziv: „hoditi uvijek kao djeca svjetla, ustrajavajući u vjeri" (usp. Red krštenja, br. 226, Iv 12, 36). Ako je riječ o djeci, zadaća je roditelja, zajedno s kumovima i kumama, brinuti se da hrane plamen krsne milosti, pomažući im da ustraju u vjeri (usp. Red krštenja, br. 73). „Kršćanska naime pouka, koja djeci po pravu pripada, ne ide ni za čim drugim nego da im malo-pomalo dovede do toga da spoznaju Božji naum u Kristu te sami jednom usvoje onu vjeru u kojoj su kršteni" (isto, Prethodne napomene, 3).

Živa Kristova prisutnost, koju treba čuvati, braniti i širiti u nama, svjetiljka je koja obasjava naše korake, svjetlo koje usmjerava naše izbore, plamen koji grije srca dok idemo ususret Gospodinu, osposobljavajući nas da pomažemo onima koji putuju s nama, sve do neraskidivog zajedništva s njim. Tada, kaže se u Otkrivenju, „noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova" (usp. 22, 5).

Slavlje krštenja se zaključuje molitvom Očenaš, svojstvenoj zajednici Božje djece. Naime, djeca ponovno rođena na krštenju primit će puninu dara Duha u potvrdi i sudjelovat će u euharistiji, učeći što znači obraćati se Bogu nazivajući ga „Oče".

Na završetku ovih kateheza o krštenju ponavljam svakom od vas poziv koji sam ovako izrazio u apostolskoj pobudnici Gaudete et exsultate: „Neka milost tvoga krštenja donese ploda na putu svetosti. Neka sve bude otvoreno Bogu i zato biraj njega, uvijek iznova biraj Boga. Nemoj se obeshrabriti jer Duh Sveti ti daje snagu da to možeš učiniti, a svetost je, u konačnici, plod Duha Svetoga u tvome životu (usp. Gal 5, 22-23)" (br. 15).

Apel Svetoga Oca

Veoma sam zabrinut zbog zaoštravanja napetosti u Svetoj zemlji i na Bliskom istoku kao i zbog spirale nasilja koja sve više udaljava od puta mira, dijaloga i pregovora.

Izražavam svoju veliku bol zbog mrtvih i ranjenih i svoju blizinu u molitvi i ljubavi svima koji pate. Još jednom ponavljam da pribjegavanje nasilju nikada ne vodi miru. Rat doziva rat, nasilje doziva nasilje.

Pozivam sve uključene strane i međunarodnu zajednicu da se ponovno založe kako bi prevladali dijalog, pravda i mir.

Obratimo se u molitvi Mariji, Kraljici mira. „Zdravo Marijo…"

Neka nam se Bog smiluje!