KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 7. travnja 2010.

Kristovo uskrsnuće je najviši i nenadmašni čin Božje moći

Draga braćo i sestre!

Uobičajena opća audijencija srijedom je danas preplavljena svijetlom uskrsne radosti. Ovih dana, naime, Crkva slavi otajstvu uskrsnuća i kuša veliku radost koju joj daje radosna vijest Kristove pobjede nad zlom i nad smrću. Ta se radost osjeća ne samo u Uskrsnoj osmini, već se proteže na pedeset dana, sve do Pedesetnice. Nakon plača i straha Velikog petka i nakon šutnje pune iščekivanja Velike subote, odjeknuo je divni navještaj: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" (Lk 24,34). To je, u čitavoj povijesti svijeta, "radosna vijest" u pravom smislu te riječi, to je "evanđelje" koje se naviješta i prenosi stoljećima, iz naraštaja u naraštaj.

Kristovo uskrsnuće je najviši i nenadmašni čin Božje moći. To je apsolutno izvanredan događaj, najljepši i najzreliji plod "Božjeg otajstva". Tako je izvanredan da je neopisiv u onim svojim vidicima koji izmiču našoj ljudskoj sposobnosti spoznaje i istraživanja. A, ipak, to je također "povijesni", stvarni događaj, o kojem postoje svjedoci i pisana svjedočanstva. To je događaj na kojem se temelji čitava naša vjera. To je središnji događaj u kojeg vjerujemo i glavni razlog zbog kojeg vjerujemo.

Novi zavjet ne opisuje kako se zbilo Isusovo uskrsnuće. Prenosi samo svjedočanstva onih s kojima se Isus osobno susreo nakon što je uskrsnuo. Tri sinoptička evanđelja nam pripovijedaju kako su taj navještaj – "Uskrsnuo je!" – najprije proglasili anđeli. To je, stoga, navještaj koji dolazi od Boga; no Bog ga povjerava odmah svojim "glasnicima" da ga ovi prenesu svima. Tako sami anđeli pozivaju žene, koje su se rano ujutro uputile na grob, da žurno pođu reći učenicima "da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti" (Mt 28,7). Na taj način, po ženama iz evanđelja, to Božje poslanje dolazi do svih i svakog čovjeka kako bi i oni sami prenijeli drugima, s vjernošću i hrabrošću, tu istu vijest: lijepu, radosnu vijest koja donosi radost.

Dà, dragi prijatelji, čitava se naša vjera temelji na stalnom i vjernom prenošenju te "radosne vijest". I mi, danas, želimo izreći Bogu svoju duboku zahvalnost za bezbrojne čete onih koji su prije nas kroz mnoga stoljeća vjerovali u Krista, jer nisu nikada propustili izvršiti svoje temeljno poslanje naviještati evanđelje koje su primili. Radosna vijest Uskrsa, dakle, traži oduševljene i hrabre svjedoke. Svaki Kristov učenik, i svaki od nas, je pozvan biti svjedok. To je precizno, zahtjevno i oduševljeno poslanje uskrsloga Gospodina. "Vijest" o novom životu u Kristu mora blistati u vjernikovu životu, ona mora biti živa i djelatna kod onoga koji je donosi, stvarno kadra promijeniti srce, cio život. Ona je živa prije svega zato što je sam Krist njezina živa i životvorna duša. To nas podsjeća sveti Marko na kraju svoga Evanđelja, gdje piše kako apostoli "odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima" (Mk 16,20).

Iskustvo apostola je također naše iskustvo i iskustvo svakog vjernika, svakog učenika koji je "navjestitelj". I mi smo, naime, sigurni da Gospodin, danas kao i jučer, djeluje zajedno sa svojim svjedocima. To možemo prepoznati svaki put kada vidimo da niču klice istinskog i trajnog mira, tamo gdje su zalaganje i primjer kršćana i ljudi dobre volje nadahnuti poštivanjem prema pravednosti, strpljivim dijalogom, uvjerenim poštivanjem drugih, nesebičnošću, osobnom i zajedničkom žrtvom. Vidimo nažalost u svijetu također toliku patnju, toliko nasilje, tolika nerazumijevanja. Proslava uskrsnog otajstva, radosno razmatranje Kristova uskrsnuća, koje pobjeđuje grijeh i smrt snagom Božje ljubavi je prava prigoda za ponovno otkrivanje i ispovijedanje s većim uvjerenjem naše vjere u Gospodina uskrsloga, koji prati svjedoke svoje riječi čineći čuda zajedno s njima. Bit ćemo doista i do kraja svjedoci Isusa uskrsloga kada pustimo da iz nas odsijeva čudo njegove ljubavi; kada se u našim riječima i, još više, u našim djelima, u punoj dosljednosti s njegovim evanđeljem, bude mogao prepoznati glas i ruka samog Isusa.

Posvuda nas, dakle, Gospodin šalje kao svoje svjedoke. Ali možemo to biti samo polazeći od uskrsnog iskustva i stalno se nadahnjujući na njemu, onog iskustva koje Marija Magdalena izražava naviještajući drugim učenicima: "Vidjela sam Gospodina" (Iv 20,18). U tome osobnom susretu s Uskrslim krije se neuništivi temelj i središnji sadržaj naše vjere, svježi i neiscrpni izvor naše nade, gorljivi dinamizam naše ljubavi. Tako će se sam naš vjernički život potpuno podudarati s navještajem: "Krist Gospodin doista uskrsnu". Pustimo, zato, da nas obuzme čar Kristova uskrsnuća. Neka nas Djevica Marija podupire svojom zaštitom i pomogne nam u punini kušati uskrsnu radost, da je znamo nositi svoj našoj braći.
Još jednom, sretan Uskrs svima!

Papin pozdrav hrvatskim hodočasnicima na hrvatskom:

S velikom uskrsnom radošću pozdravljam i blagoslivljam sve hrvatske hodočasnike! Dragi prijatelji, svojim uskrsnućem Krist je pobijedio grijeh i smrt. Neka njegova živa prisutnost na putovima vaših života uvijek bude vaša najveća radost i utjeha. Hvaljen Isus i Marija!