Gospodinov duh, trajan izvor života i poslanja Crkve, članovima Božjeg naroda dijeli darove koji svakomu omogućuju da na drukčiji način pridonosi izgradnji Crkve i naviještanju evanđelja. Te karizme, nazvane službama, jer ih Crkva javno prepoznaje i uspostavlja, dostupne su zajednici i njezinu poslanju u stabilnom obliku.

U pojedinim slučajevima taj doprinos služenja potječe i iz određenoga sakramenta, sakramenta svetog reda. Druge zadaće, tijekom povijesti, uspostavljene su u Crkvi i povjerene nesakramentalnim liturgijskim obredom pojedinim vjernicima, zahvaljujući određenom obliku obnašanja krsnog svećeništva, i kao pomoć u određenoj službi biskupa, prezbitera i đakona.

Slijedom časne tradicije, primanje »laičkih službi«, koje je sveti Pavao VI. uredio motuproprijem Ministeria quaedam (17. kolovoza 1972.), prethodilo je primanju sakramenta svetog reda u svrhu pripreme, premda su takve službe dodijeljene drugim prikladnim muškim vjernicima.

Neke skupštine Biskupske sinode naglasile su potrebu da se ovaj predmet istraži i doktrinarno, tako da on odgovara prirodi prethodno spomenutih karizmi i potrebama vremena, nudeći odgovarajuću potporu ulozi evangelizacije koja pripada crkvenoj zajednici.

Prihvaćajući te preporuke, posljednjih se godina dogodio doktrinarni razvoj koji je naglasio kako se određene službe, ustanovljene od Crkve, temelje na zajedničkom preduvjetu krštenja kojeg primamo i kraljevskog svećenstva u koje se ugrađujemo po njemu; one se u osnovi razlikuju od zaređene službe primljene po sakramentu reda.

Tako je čak i ustaljena praksa u Latinskoj Crkvi potvrdila da se ove »laičke službe«, s obzirom na to da su utemeljene na sakramentu krštenja, mogu povjeriti svim prikladnim vjernicima, muškog ili ženskog spola, u skladu s onim što je već predviđeno kan. 230 § 2.

Slijedom toga, nakon što sam saslušao mišljenja nadležnih dikasterija, odlučio sam izmijeniti kan. 230 § 1 Zakonika kanonskog prava. Stoga određujem da će kan. 230 § 1 Zakonika kanonskog prava ubuduće imati sljedeću formulaciju:

Laicima prikladne dobi i vrlina, određenih odlukom biskupske konferencije, može se, prema propisanom bogoslužnom obredu, trajno dodijeliti služba čitača i akolita; međutim, dodjeljivanje takve službe ne daje im pravo na crkveno uzdržavanje ili naknadu.

Isto tako nalažem izmjenu i ostalih odredbi sa zakonskom snagom koje se odnose na ovaj kanon.

Propisujem da odredbe ovog apostolskog pisma u obliku motuproprija imaju čvrstu zakonsku snagu, unatoč bilo čemu suprotnom, čak i kada bi to bilo dostojno posebnog spominjanja, i neka se one kao odredbe proglase objavljivanjem u L’Osservatore Romano, stupajući na snagu istoga dana, a potom neka se objave u službenom glasilu Acta Apostolicae Sedis.

Dano u Rimu, pri svetom Petru, dana 10. siječnja 2021. godine, na blagdan Krštenja Gospodinova, osme godine mojega pontifikata.

Franjo